Intervju tjedna

Branko Mikša, predsjednik HNS-a za čijeg je mandata osvojena povijesna SP-bronca

23.11.2016.

Branko Mikša, predsjednik HNS-a za čijeg je mandata osvojena povijesna SP-bronca
Foto: Drago Sopta/HNS

Bio je ratni gradonačelnik Zagreba, ministar s portfeljima gospodarstva pa turizma i trgovine, zaposlenik najvećeg koncerna, danas je umirovljenik te počasni predsjednik nogometne unije i isto takav konzul Južnoafričke Republike, čovjek čija se sluša.

Prva i glavna tema dakako – nogomet:
- Jako mi je drago što su rezultati HNS-a vrhunski; Hrvatska je mala zemlja s velikim uspjesima u najpopularnijem sportu stoga poznata, priznata, ugledna. Gotovo stalno na europskim i svjetskim prvenstvima, s primjernom proizvodnjom novih i novih igračkih generacija tako da smo dobri i u mladim uzrastima. Imamo trenere koji su sve zanimljiviji strancima. Volio bih da Vatreni ponovo osvoje medalju, poput one na Coupe du Mondeu 1998. u Francuskoj, štoviše, da bude sjajnija od bronce. No do najviših stepenica mnogo je prepreka, ipak je posrijedi sport sa svim svojim neizvjesnostima.

Mikša je šefovsku palicu, tada još u Ilici 31, preuzeo 1997. godine. Retrospektiva?
- Krenulo se iz skromnih ureda nadomak „Kerempuhu“, koji su u međuvremenu zamijenjeni vlastitom kućom i postojećim vrlo modernim prostorima. Prema tome, infrastrukturni iskorak je sjajan. Napredak u svim drugim elementima također. Izrazito pozitivan. Posebno u kadrovskom. Savez je pun školovanih ljudi, menadžera-specijalista u pojedinim sektorima, zato funkcionira skoro savršeno. Važno je to s obzirom na činjenicu da je nogomet ozbiljan posao koji stvara ne samo rezultate nego i novac.

Ex-predsjednika veseli društvena afirmacija nogometaša od formata:
- Oni dokazuju da na sceni nisu tek „gurači lopte“, kako se nekad smatralo i govorilo, već eksperti u raznim sferama. Najbolji primjer je Davor Vugrinec, kolekcionar umjetnina kakvima se ne mogu pohvaliti ni najveće galerije.

Nije nužno podvući brojne pluseve upravljačkog uključivanja jednog drugog Davora, Šukera:
- Jednog drugog, odnosno prvog. Naravno da je riječ o brendu, što je enormna prednost, njegova i HNS-ova. Zaista sam zadovoljan stilom i načinom kojim Šuker vodi organizaciju, nema dvojbe da je pravi izbor. Kako ne bi bio kad raspolaže internacionalnom reputacijom, kakva i dolikuje najboljem strijelcu SP-a! Ponekad mi se učini da ga pokolebaju neke smicalice, sitna ili krupnija podmetanja zbog kojih mu je svega dosta, onda preporučim „Idi nakratko preko granice, odmori se od famoznog hrvatskog jala, napuni entuzijazmom pa se vrati još snažniji!“ Strahovito nam koristi njegov imidž, ugled koji uživa i kod mladih, onih koji su se rodili dok je Šukerman žario i palio stadionima širom globusa.

Branko u završnoj poruci glede aktualnog nasljednika:
- Davor je pun volje, znanja i živaca pa se izvrsno snalazi u okolnostima „za i protiv“. Okružio se vrsnim suradnicima koji rade svoje, ne zamarajući se previše „prvacima otpora“. Mi smo talentirani za crno-bijelu tehniku, za suprotstavljanje spremni i kad treba i kad ne treba. Samo da se talasa...

Kako čovjek upućen u sve finese nogometne branše ocjenjuje prvoligaško natjecanje?
- Dopada mi se. Kako ne bi. Formiranje Lige 10 bio je odličan potez. Nije loše što se dominacija Dinama smanjila, dapače, Rijeka se razmahala i prijeti kao nikad, tu su i Osijek i Hajduk. Veseli ta otvorenost i prilična izjednačenost, nadam se da neće izostati dramatičnost.

Počasni predsjednik nije presretan uvjetima:
- Šteta što odgovarajuće objekte imaju samo dva kluba, osam ostalih se muči i s nenatkrivenim tribinama i s raskvašenim igralištima. Ohrabruje što pogoni mladih stvaraju u kontinuitetu i što učitelji ne sustaju, neovisno o skromnoj plaći.

Nema ništa protiv uvoza stručnjaka, budući da je evidentan i izvoz:
- U eri globalizacije to je sasvim normalno. Stječu se dodatna iskustva.

Onda se osvrnuo na dva problema koji zaista brinu:
- Prvo: bitno je privući gledatelje, bez njih je svaka priredba nekompletna, tužna. Drugo: dokad će trajati taj apsurdni rat Sjevera i Juga, Juga i Sjevera, moramo poduzeti sve za prevladavanje opasnih animoziteta!

Mikša je doista poznavatelj prilika i neprilika, stoga u vezi sa sucima i suđenjem predlaže:
- Vrijeme je da se odagna svaka sumnja, svaka nepovjerljivost. Ne kažem da ima zakulisnih igara, daleko od toga, još manje da se ikoga svjesno zakida ili protežira, ali svatko od nas navija za nekoga. Spontano stvaramo listu simpatija. Zbog toga bi suce za završnicu prvenstva i kupa bilo poželjno određivati ždrijebom. Tako da „kocka“ odluči koji će od najviše rangiranih i trenutačno najspremnijih suditi derbije za vrh i za spas. Znate kako je, ljudi nose stigmu za koju nema razlogu, osumnjičeni pa i osuđeni unaprijed. To nema smisla. Tvrdim da bi ždrijeb bio najbolji i za suce, i za igrače/klubove, i za gledatelje. Čemu stalno napadati nečiji lik i djelo, zašto bi se neprestano branili (i) oni koji nisu krivi ni za što!? Dosta je demagoškog pristupa, te lova na vještice koji se ogadio svima. Nepovjerenje stvara najveću zbrku...

Teče studeni 2016. Ali ne blijede uspomene na lipanj i srpanj 1998. Na Francusku i prvu, zasad jedinu, medalju:
- Kad idemo po županijskim savezima i pričamo o svemu, SP s glasovitom broncom mami nostalgiju, čeliči ponos. I, ovako s distance, potiče analizu. Koja ispostavlja realni prigovor: da, fanatični zaljubljenik u nogomet dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske, štošta je inicirao i određivao, do neumjerenosti samouvjereni Miroslav Blažević zaklinjao se u vrijednost svojih igrača „najkvalitetnijih na kugli zemaljskoj“. Možda nismo bili svjesni te emancipacije.

Ugledni sugovornik pojašnjava:
- Doimalo se da ponestaje demokracije. No bilo je drugo i drukčije vrijeme, država nova, mlada. Tada se kuća gradila od temelja, danas stignemo razmišljati o nijansama interijera. Ne velim da je to recept i za 21. stoljeće, ali je 1998. bio!

Koje reprezentativce je posebno poštovao:
- U top-klasi bili su i ostali Zvonimir Boban i Davor Šuker. Kapetan i dokapetan. Cimeri. Žao mi je što su protokom godina njihovi odnosi zahlađeni. Događa se svakome; ni ja nisam jednako vezan sa svim životnim kolegama i prijateljima, čak ni s rođacima. Zvone i Davor bili su najdominantnije figure toga naraštaja, koje je galerija umjetno suprotstavljala južnoj struji, tzv. Splitskoj alijansi s Igorom Štimcem, Slavenom Bilićem i Aljošom Asanovićem. Nije tajna da je Aljoša po mnogočemu bio vodeći, no mudro je bježao od pozornice...

Asovi današnjice?
- Uvjerljivo prednjači Luka Modrić, po igračkim i ljudskim vrlinama.

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri