Zorislav Srebrić o Nanningu i China Cupu

U glasu Zorislava Srebrića nisu se nazirale ni trunke nezadovoljstva ili razočaranja, naprotiv:
- Činjenica jest da u utakmicama s Čileancima i Kinezima nismo pobijedili, ali nismo ni izgubili!

Oba puta je poslije 90 minuta bilo 1:1, i odmah su se pucali jedanaesterci u kojima kombinirana postava Vatrenih nije bila baš s(p)retna, analogno tome ni uspješna.
- Nije upitno da je taj kadar dobar. Takva je i ocjena izbornika Ante Čačića. U hrvatskoj ligi uvijek ima nadarenih s već potvrđenim potencijalom, a ovakvi nastupi dodatna su prilika za razvoj i napredovanje. To se pokazalo i na Kirin Cupu 1997. u Japanu, i na Korea Cupu 1999. u Seoulu, i na Carlsberg Cupu 2006. u Hong Kongu.

U Japanu (3:4 s domaćima, 1:1 s Turcima) etablirali su se Dario Šimić, Zoran Mamić i Krunoslav Jurčić, u Južnoj Koreji (2:2 s Egipćanima, 2:1 s Meksikancima i 1:1 s organizatorom dovoljno za 1. mjesto) Stipe Pletikosa, Mario Cvitanović, Jurica Vranješ, Igor Bišćan, Stjepan Tomas, Anthony Šerić, Ivan Leko, Davor Vugrinec, Josip Šimić, u Hong Kongu (0:2 s Južnom Korejom, 4:0 s domaćinom) pak Joseph Didulica, Dario Knežević, Mladen Petrić, Eduardo da Silva.
- Drukčije je bilo 1996. na Kupu kralja Hassana II u Casablanci kad su igrali brojni renomirani: Dražen Ladić, Robert Jarni, Igor Štimac, Nikola Jerkan, Zvonimir Soldo, Nikola Jurčević, Aljoša Asanović, Goran Vlaović, Robert Prosinečki... pa ipak smo obje utakmice dobili tek jedanaestercima nakon što je s Marokom završilo 2:2, s Češkom 1:1... Tada je prve nastupe zabilježio Niko Kovač.

Je li Nanning definitivno potvrdio barem dvojicu A-reprezentativaca, Dominika Livakovića i Franka Andrijaševića?
- Ne bih o imenima, ona su u izbornikovoj domeni. Bitno je da su ti susreti bili vrlo korisni, funkcionalni. Te da su uistinu pridonijeli afirmaciji nekolicine kojima je budućnost na zavidnoj razini zagarantirana.

Sugovornik reda pohvale:
- NS Kine poduzeo je sve da revija bude besprijekorna. Igralo se gradu tzv. južne županije, megapolisu sa 7 milijuna stanovnika, na stadionu kapaciteta 60.000 sjedalica koji impresionira arhitektonskim rješenjem, a zadovoljava i visoke FIFA-standarde, napose po sjajnim, prostranim svlačionicama i popratnim sadržajima. Cilj je bio popularizirati nogomet, što je i ostvareno, cijela pokrajina Guangxi Zhuang živjela je za taj prominentni događaj.

Zahvaljuje Srebrić i Veleposlanstvu Kine u Zagrebu. Svakako i Nebojši Kohareviću, veleposlaniku Republike Hrvatske u Kini koji je s posebno formiranom ekipom došao iz udaljena Pekinga:
- Gospodin diplomat je veliki nogometni fan tako da se dodatno veselio druženju sa zemljacima.

China Cup je usuglašen na najmanje tri izdanja u tri godine:
- Iza projekta čvrsto stoje i grad Nanning i gradonačelnik Zhou Hongbo. Idući termini bit će proljetni, sukladni kalendaru svjetske federacije tako da će sudionici stizati s neusporedivo kompletnijim postavama.

Najviše gledatelja, oko 25.000, bilo je na meču kineske i hrvatske momčadi. U kojem su naši bili dosta bolji, međutim...
- U sportu se brzo sve okrene, preokrene. Drago nam je što su kapetan Josip Pivarić i svi ostali bez ikakve primjedbe prihvatili sve izazove, od putovanja preko smještaja do igranja, ponašajući se primjerno uvijek i svuda. Jednakom mjerom vraćajući na tamošnju susretljivost, srdačnost, ljubaznost.

Kako se na licu mjesta doima ta strahovita želja Kineza za basnoslovnim ulaganjima u poznate planetarne asove?
- Vrlo simpatična akcija koja, eto, ne prestaje, ne sustaje. Dapače. Drugo najjače svjetsko gospodarstvo može sebi i narodu priuštiti štošta, tako i nogomet vrhunske kvalitete. Lijepo je što se bogato ulaže i u nogometne škole, centre, akademije. Rezultati hrvatskih selekcija vrlo su cijenjeni, tako da se nadamo širenju suradnje i angažiranju naših trenera i stručnjaka raznih specijalnosti. A zvijezde Vatrenih ionako su neprestana meta, investitori praktički ne pitaju za cijenu!

Sigurno ugledu pogoduje naslov kineskog prvaka Shandong Lunenga kojeg je 2010. vodio Branko Ivanković, duboku brazdu sa Shanghai Shenhuom zaorao je Miroslav Blažević, zatim i Dražen Besek.
- Jasno da iskrenu zahvalnost u vezi s ovim kupom zaslužuju prvoligaši koji su rado pustili svoje igrače, hrvatski te po jedan slovenski i azerbajdžanski. Koordinacija je bila primjerna.

Nije za baciti ni inkaso...?
- To se podrazumijeva. Zaradu ćemo rabiti za edukacijske programe Saveza kao i za pomoć klubovima koji upriličuju međunarodne turnire.

Nikad se nije sumnjalo u suptilni poslovni duh predsjednika Davora Šukera kojeg su u najmnogoljudnijoj zemlji kugle zemaljske zastupali počasni predsjednik Branko Mikša i izvršni direktor Damir Vrbanović.
- Odlično smo komunicirali i s Čileancima i s Islanđanima. Zajedno stanovali u hotelu ekskluzivne kategorije, hranili se u restoranima naslonjenim jedan na drugi i na treći...

Kako se držao šef kineske vrste, talijanski susjed Marcello Lippi?
- Jako prijateljski. Ma, znate, kolikogod nam je krivo što ih nismo svladali na penale, toliko nam je drago zbog njihovog silnog veselja...

Apsolutno, njima je ta eksplozija oduševljenja bila potrebnija nego nama. Jer Hrvatska, prava Hrvatska, bila je i ostala svjetska supersila!

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.