Domaći teren

Uzbuđenja sele na hrvatske stadione

07.09.2017.

Uzbuđenja sele na hrvatske stadione
Foto: Drago Sopta/HNS

Opet smo doma. Reći „kod kuće je najljepše“ dok traje utrka A-reprezentacije za plasman na SP 2018. u Rusiji i mlade selekcije za odlazak na EP 2019. u Italiji/San Marinu ne zvuči baš uvjerljivo, ali ritam i raspored je takav. Činjenica također: sve počinje i završava s nacionalnom ligom jer kako bi zaključili kajkavci – ona je tu navek

Još boli glava zbog utorka u Eskisehiru u kojem je mađarski internacionalac Viktor Kassai doista „iskasapio“ Hrvatskoj, a Turskoj poklonio sva tri boda za neočekivanu viktoriju. To je prva i posljednja, neupitno glavna spoznaja s kvalifikacijskog sraza za World Cup budući da je sudac – vjerojatno nehotice – oprostio Turcima kazneni udarac i isključenje, Hrvatima pak propustio dosuditi slobodni udarac u akciji koja je prethodila jedinom pogotku. Zapravo nevjerojatni i neshvatljivi propusti, nadamo se da neće uroditi dugoročnim posljedicama; ne bi bilo fer da na tako užasan način ostanemo bez svjetske smotre.

Bezgranična ljutnja je opravdana makar se vodstvo Kuće nogometa drži više nego dostojanstveno. Slaba je utjeha što naši suci toliko pogrešaka nanižu u pola prvenstva dočim je nesretniku iz Tatabanyje bilo dovoljno 90 minuta!

Idemo dalje, drugo nam i ne preostaje. Veselimo se vikendu s uvijek zanimljivim susretima HT Prve lige. Sastaju se Istra 1961 - Slaven Belupo, Rijeka - Cibalia, Osijek - Hajduk, Lokomotiva - Inter te Dinamo - Rudeš.

Kako diše vodeća državna desetorica glede aktualnog učinka i radova u prijelaznom roku?

Dinamo je najzadovoljniji, s 19 bodova u sedam utakmica, znači tek dva manje od maksimuma. Splićane je svladao u Maksimiru, Riječane na Rujevici kad je blistao lakonogi Fernandes, ovoljetni došljak iz Turske u koju se, eto, žurno i vratio.

Jesu li prinove Doumbia, Lecjaks i Rrahmani adekvatna zamjena za sve kojih više nema, za Pivarića, Šituma, Pavičića, Machada, Sammira, Schildenfelda i onog malog Brazilca, Guilhermea, zašto je taj uopće dolazio…? Važnom se čini smjena na klupi, Cvitranović umjesto Peteva. Da se zgodila ranije možda Plavi ne bi ostali bez Europe.

Hajduku (16 bodova) ide izvrsno. Junak i tragičar euro-mečeva nije trtario ni pred strašnim Evertonom već mu, potom, za rekordan iznos prodao kapitalca Vlašića. Majstor s mora stvarno se ne šali, nema sumnje da je s Radoševićem, Almeidom, Lopezom, Fomitchowom, Pešićem, Šehićem više dobio no što je s Jeffersonom, Terzievom, Ćosićem, Vojkovićem, Bencunom, Vrljičakom izgubio. A Vlašić je iz druge priče i drugog filma, njega je zasad nemoguće nadomjestiti pa ne treba kukati.

Uostalom, nikad ne možeš imati i ovce i novce. Adut Bilih je sjajna, poticajna atmosfera. Još da ne inicira kazne…

Rijeka je jedina u međunarodnom kupu. Da se popunila i osnažila na vrijeme, možda bi se to natjecanje zvalo Liga prvaka, a ne Europska liga? Ne isplati se plakati za Andrijaševićem, Ristovskim i Bezjakom, pogotovo ne za izjalovljenim pojačanjima Šofrancem, Martićem, Đokovićem. Opet je tu raznovrsni Kvržić, začudo ne i Tomasov, Punčec je upotrebljiv, a osim Hebera puno bi morali davati i Pavičić i Puljić, potonji i više od Jelića koji se još ne snalazi. Mavrias i Acosty? Tko zna, vidjet će se valjda uskoro. Jest da prvak zaostaje četiri koraka za doprvakom, ali sve je još u uvodnoj četvrtini.

Osijek je oduševljavao u izlučnom ciklusu za EL, nijanse su nedostajale za povijesni iskorak. Ispostavlja se da su Bočkaj, Grezda i Mudražija pun pogodak, Šorša isto tako, dežura Jambor, roster je proširen Hajradinovićem koji se svojedobno u Zaprešiću nije uspio ili stigao nametnuti. Nema Mikulića, Kneževića, Peroševića, i nekolicine mladih, neafirmiranih. Malo se podbacilo u 1. ligi, dovoljno rano da se nadoknadi u cijelosti i ponovo krene u boj za Europu. U Gradskom vrtu sve je složeno i složno, predsjednik Meštrović, sportski direktor Petrović i trener Zekić vuku prave konce.

Slaven Belupo prosuo je dva boda u srazu s Rudešom kome su nedostajala dvojica. Da nije, plan bi bio premašen. Usprkos tome Koprivnica, naravno, predstavlja važnu kotu na mapi hrvatskog nogometa. Iako nema Hebera, Stevanovića, Christensena, Barića, Melnjaka, Gregurine, Tadića vješti šef struke Kopić izvlači toliko pozitivnoga iz postojećeg kadra ljetos osvježenog Tatarom, Telushijem, Vrljičakom, Kendešom te starim akterom Pejićem. I s Trebotićem! Zabija Ivanovski, i dalje se odlično razvija Bogojević. Klub je sređen, poradi toga stabilan i ambiciozan. Upravo se navršilo 20 godina otkako je prvoligaš.

Cibalia je iznenadila sve, uključujući i sebe! S tri uzastopne pobjede (Rudeš 3:0, Istra 1:0, Osijek 2:1) osjetno je popravila položaj na ljestvici, raspoloženje među Ultrasima, povjerenje grada i županije. Svježi gazda Bobek snašao se u roku “odmah“. Obećavaju i novaci u kopačkama Brkić, Karamarko, Štrkalj, Plum, Peričić, Galić, sigurno će i Stepčić, Vojković, Ikić. Prežaljen je temperamentni Čuljak, može se i bez Matkovića, Baše, Glavice, Šimunca, čak i P. Mišića. Vinkovačke jeseni posjeduju, eto, još jedan dopadljiv eksponat. Hoće li ova sezona zaista proći bez stresova svake fele…?

Inter bi u okvirima vlastitih mogućnosti i nemogućnosti bio super da je zadržao dvojicu Jakova, Filipovića i Puljića. Ali nije i Toplakova briga eskalira razumljivim jamranjem. No direktor Laljak se ne da zbuniti, pa u permanentnoj partiji šaha zvanoj „život“ misli nekoliko poteza unaprijed. Odselili su i Čović i povratnik Ćosić, i Kolar i Polizzi, Begić i Čale. Jedan je Blažević potpisao, što je s drugim, kakav je taj Regan, zgodno je što se priključio stari oslonac K. Santini, štošta će dati i Prenga, Bencun, Tomičić, Vukmanić. Ako sveobuhvatna obnova „Diva iz Predgrađa“ i nije na vidiku, nema zime.

Lokomotiva je previše potentna da bi nakon sedam kola smjela imati samo četiri boda. A ima ih. S obzirom na kadar, igrački i trenerski, ipak to nije zabrinjavajuće, čeka se serija eksplozija i osjetno povećanje salda koji podrazumijeva prodor prema sredini. Normalno da se Rrahmani, Grezda, Bočkaj, Begonja, Cekici, J. Ćorić… ne nadomještaju preko noći. Prevladava uvjerenje da će Musa, Kolar, Babić, Datković, Soldo, Jakić te najnoviji dvojac Chago-Krstanović omogućiti miran san Tokiću i svima na Kajzerici, nogometnom poligonu koji ima što pokazati i čime se pohvaliti. Iskustvom i mladošću.

Rudeš je zgrabio tri remija, u Osijeku (1:1) i Koprivnici (2:2), u međuvremenu u Kranjčevićevoj protiv domaćih Lokosa (1:1). U ovo malo prvoligaških dana i nastupa dvaput je ostajao bez dvojice, što podrazumijeva više opreza kako se kartoni ne bi gomilali. Španjolski strateg Alonso pokušava sve, posve je jasno da Kneževići, otac i sin, velikim trudom nastoje anulirati sve nedostatke primjerene početniku u elitnoj konkurenciji. Treba naglasiti da Rudešani izgledaju i igraju neusporedivo bolje no što prolaze, napose hrabro, stoga se logično konstatira da će stalno rasti, napredovati korak po korak. Pa dokle stignu.

Istra 1961 je na nesreću žrtva raznih prijepora i peripetija, no uporna je u potrazi za identitetom. Kojeg će pronaći? Mladi stručnjak Raić-Sudar najmanje je kriv za rundu podbačaja budući da se prošlosezonski sastav opasno stanjio, da – priča se – i financijsko stanje nije bogznakakvo, da se došljaci uigravaju i da pritom ne manjka ni promašaja svojstvenih amaterima.

Privatizacija na američki način teče s pripadajućim amplitudama. Nedvojbena je silna volja svih klupskih segmenata. Prerano je za meritornije ocjene. Nužan jedino stvaralački mir. Mir, red i rezultat za micanje s trenutačne pozicije br. 10.

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri