Petorici čiste petice - Daliću, Modriću, Vidi, Kramariću i Kaliniću

Ako to nije pitanje za đake osmoljetke, svakako je za polaznike Sportske gimnazije: na koja velika natjecanja su se dosad plasirali Vatreni? Šapnut ćemo za podsjetnik na šalabahteru: EP već prvi mogući 1996. u Engleskoj, 2004. u Portugalu, 2008. u Austriji i Švicarskoj, 2012. u Poljskoj i Ukrajini te 2016. u Francuskoj, što se pak SP-a tiče također ekspresni 1998. u Francuskoj, 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, 2006. u Njemačkoj, 2014. u Brazilu i, eto, 2018. u Rusiji. To znači da nas nije bilo samo na EP-u 2000. u Belgiji i Nizozemskoj, i na SP-u 2010. u Južnoafričkoj Republici. Za tako malu zemlju zaista fantastično. Nema sumnje da je HNS najveća, a s obzirom na nogometnu rasprostranjenost širom kugle zemaljske, koja podrazumijeva silnu konkurenciju, i najuspješnija hrvatska sportska unija.

Ovo su dani brojnih analiza i paralela, svakako i planova, raznih akcija, tzv. slatkih briga. Poigrat ćemo se i mi nepretencioznom listom najistaknutijeg kvinteta koji je posljednji sraz u kvalifikacijskoj skupini pa dva dvoboja play-offa pogotovo oslikao specifičnim djelom. Remek-djelom.

Zlatko Dalić

Sve što je rekao i napravio taj Varaždinec iz Livna, deklarirani Hajdukovac (pardon, zar bi se trebalo sramiti simpatizerske opredijeljenosti, dapače!) spada u vrhunska ostvarenja. Morao se dogoditi slučaj skoro totalnog posrnuća da bismo saznali i shvatili kakav se ekspert krije makar u rubrici „pod razno“. Toliko odgovornosti u preuzimanje obveze, toliko hrabrosti onda kad se šanse doimaju skromnima i toliko svrsishodnosti u nizu rješenja koja su uspostavila momčad, igru i rezultat. On je apsolutno vjerovao u hvatanje Rusije, zato se nije ustručavao svojevrsnog „ruskog ruleta“. Suvišno je ponavljati kako je postavio psihološku platformu, što je sve promijenio ili dotjerao. Kako je postao lav na čelu čete lavova. Kako je svima vratio samopouzdanje i ponos. Ili taj sinoćnji raritet s javnom isprikom Andreju Kramariću zbog toga što nije bio starter. Koliko stručnosti, i koliko ljudskosti!

Luka Modrić

Je li Luka Nazionale najbolji hrvatski nogometaš svih vremena? Za mnoge jest, premda zagovornici nekolicine povijesnih vedeta, napose Bernarda Vukasa i Davora Šukera koji su osvojili glasove Fife odnosno Uefe, zasad ne šalju svoj glas; možda će poslije ruske storije…? To kako je Modrić igrao u Kijevu, Zagrebu i Pireju spada u elitizam najviše kategorije budući da je dominirao u svim parametrima pokrivajući cijelo igralište ne dopuštajući Ukrajincima i Grcima ni pomisao da će se dostojnije suprotstaviti i eventualno štogod uloviti. I u onim kritiziranim partijama, s Turskom i Finskom, bio je u top-formi, jedini s tim atributom. Njegove vrline impresioniraju, njegova volja oduševljava, njegova neumornost graniči s čudom. Da, i njegova riječ temeljem svega toga ima posebnu težinu. Ne usudimo se ni usput zaviriti u budućnost bez takvog asa, klase nad klasama.

Domagoj Vida

Ukoliko je izborniku pao kamen sa srca i desetak tona s leđa, otprilike sličan teret otresao je ove nedjelje i šef obrane sa svoje granitne muskulature. To je onaj koji redovito ide glavom tamo gdje se drugi ne osokole ni nogom. Ne mareći za posljedice. Domagoj Vida, nesklon vidanju rana dok ne prestane i bitka i rat. Kladimo se da taj junak na n-tu potenciju, uvijek nasmiješeni igrač i čovjek, ni vlastitom ocu, onom divnom Rudiki iz nekad uvaženog NK Belišća, ne bi dopustio nezaboravno poentiranje čelom, radije bi svoje raskrvario, razbio. Borci naoružani takvim natjecateljskim genom drukčije ne znaju. Pa ako ne bi dao vlastitom ćaći, kako li će tamo nekom Andriju Jarmolenku ili  raznim atenskim Konstantinosima? Samo je Vida odigrao sve minute svih dvanaest utakmica aktualnog ciklusa. Vida koji nije sustao ni na trenutak, niti gubio nadu. Igrajući najmanje za dvojicu.

Andrej Kramarić

Maksimirski prognanik koji usprkos tome nikad ni o kome nije rekao ružnu riječ. Čak ni zalutalo slovo. Ne spada u njegov vokabular. „Killer“ o kojem Dalić nije dvojio, koji je s dva velemajstorska pogotka ukrajinske Žute zavio u crno, a sve Hrvate uvjerio da još nisu nestali s trenutačne planetarne mape, da se nemaju čega sramiti. Predmnijeva se kako ni Grcima nije oprostio – jeste li zamijetili onaj fantastični geg i prirodno proračunati trzaj goleadora prije no što će pospremiti loptu Šime Vrsaljka? Nije puno nedostajalo da i na Karaiskakisu onu jednu kontru koja je njemu pripala iskoristi lukavom lob-felšom u tzv. dalji kut pokraj skamenjenog vratara. Kramarić prezentira gotovo umjetničku simfoniju pokreta, osjećajući loptu svakim čulom, uništavajući suparnika instinktom. Naoko krhkom konstitucijom iza koje čuči snaga kolosa. Što da i ne, s obzirom na to da um caruje. Zato i jest car.

Nikola Kalinić

On je ubio u pojam Orestisa Karnezisa, čuvara grčke mreže i nemirnog sna njemačkog trenera Michaela Skibbea. Jer prva dva od ukupno četiri zagrebačka mata njegov su unikatni proizvod. Nikola Kalinić nije jednoobrazni centarfor, sidraš i pucač, Nikola Kalinić je jegulja koju je teško pratiti. Vješto se postavlja i podmeće, sve prati stilom kobre. Stoga je golmana prisilio na faul i penal za gol koji je srušio ionako tanku gostujuću konstrukciju. Kakvom li je maestralno-ubitačnom lakoćom usmjerio dodavanje Ivana Strinića i zarana protivniku poručio da ruska zbivanja dogodine može gledati jedino na TV-ekranu. I u Pireju je nizom lucidnih minijatura pridonosio prebacivanju težišta na kontra stranu dok je domaćin pokušavao popraviti i dojam i rezultat. Rasni napadač svakako ostaje u điru za super bitnu ulogu na spektakularno osiguranom mondialu na kojem od Hrvatske očekujemo tek to da bude – Hrvatska!

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.