Zadar - grad košarke koji daje sjajne nogometaše

NK Zadar je 19 sezona igrao u Prvoj HNL, što znači da propušta ukupno osmu. Na žalost, sada nije samo stepenicu niže, već član Treće HNL-Jug. Ovog tjedna dogodila se promjena trenera – u situaciji sa 17 bodova iz 12 kola, dovoljno za osmo mjesto u ligi šesnaestorice, umjesto Leopolda Burčula kojeg je svojedobno u zadarskom dresu trenirao Ante Čačić, donedavni izbornik Vatrenih, poslije 12 godina u Stanovima je opet Vjeran Simunić. Nema sumnje da je Leu presudio poraz kod Hrvaca 1:2, a Vjeran starta protiv GOŠK Dubrovnika kojim iz sjene ravna stari nogometni vuk Pero Vićan.

- Želimo tri boda i prodor prema vrhu. Štoviše, smatram da smo s obzirom na uvjete samo mi i Splitovci braće Žužul kandidati za vrh i prelazak u Drugu HNL – kaže Josip Bajlo Bepo, legenda zadarskog sporta već 38 godina na profesionalnoj ili volonterskoj dužnosti u NK Zadru, zbog čega je idealan sugovornik za aktualnu temu.

Foto: Drago Sopta/HNS

Najprije treba istaknuti da je Bepo bio odličan golman, sa 190 metara predispozicijski namijenjen boravku među vratnicama, kad već nije imao afiniteta za boravak među koševima.
- Branio sam i za regionalnu reprezentaciji, prvi do mene, na desnom beku, bio je Bruno Skoblar, Joškov brat. Da je tih godina, krajem pedesetih, Zadar imao medijsku pratnju poput Hajduka vjerujem da bih u trci za Bearina nasljednika izborio primat u odnosu na Antu Vulića i imenjaka mu Jurića…

Bio je Bajlo i srednjoškolski prvak Hrvatske u bacanju kugle, a dok je služio vojsku u pulskom sektoru mornarice vaterpolist Vinko Rosić iz Trumbićeve generacije usmjerio ga je na veslanje.
- Premješten sam u Split i pristupio Mornaru. U međuvremenu s bratom Romanom postao višestruki šampion.

Paralelno je diplomirao na Fakultetu za fizičku kulturu (danas Kineziološkom) u Zagrebu i potpuno se posvetio NK Zadru, prvo kao suradnik treneru Tomislavu Bašiću.
- U nekoliko sam mandata trener bio i ja, isto tako i sportski direktor.

Postojeća dužnost u Stanovima zove se predsjednik Skupštine.
- Predsjednik Nadzornog odbora je igrač s rekordno dugim stažom Jakov Surać. Direktor pak Svetko Ćustić, otac neprežaljenog Hrvoja.

Još igraju iz prvoligaške ere zapamćeni Jure Jerbić, Ivan Šimurina, Dragan Župan, Roberto Viduka, Tomo Gluić, trojica Jurjevića, braća i rođak Karlo, Josip, Mario, možda bi i Želimir Terkeš da ga Bruno Akrapović nije pozvao za pomoćnika u Lokomotiv iz Plovdiva. A svakako bi bilo lakše da vladavina Rene Sinovčića nije ostavila dosta dubioza.
- Ne damo se usprkos svemu, rješavamo se dugova, opstojimo, moramo postupno rasti u svakom smislu, pogotovo organizacijskom i natjecateljskom.

Bepo tvrdi da je nogomet u njihovom gradu premašio košarku, napose unatrag dva desetljeća. Rado nabraja glavne vedete, nije upitno koja je na čelu – ona koja je utrla put:
- Josip Skoblar. Ne iznenađuje što je zvučno ime i prezime postao Dado Pršo, isticali su se Saša Bjelanović, Marijan i Jurica Buljat, Josip Ivančić, Ivan i Krševan Santini, mnogo obećavao Hrvoje Ćustić, tako puno dao Jakov Surać...

Razumije se da osobite kote pripadaju junacima ovog priloga, kvartetu iz „vatrenih“ redova. Josip naizust opisuje početak svakog od njih. Dakle:

Luka Modrić?
- Bio je izbjeglica iz zaseoka Modrića nadomak Obrovca, dijete brutalno osuđeno da svjedoči kako mu neprijateljska granata ubija djeda Luku u prologu tzv. balvan revolucije. Naravno da je obitelj – roditelji s dvije kćerke i sinčićem – život spasila u Zadru. Isprva u hotelu Kolovare. Čiji je poduzetni direktor Slavko Pernar bio član uprave NK Zadar pa mi brzo dojavio da jedan hiperaktivni mali iskazuje nevjerojatnu vještinu baratanja loptom u holu pred recepcijom, poglavito na parkingu kadgod nije uzbuna. Zaključili smo da ga odmah treba priključiti klupskom podmlatku ne bi li vježbao na bivšem vojnom poligonu na Višnjiku. Ali od Kolovara do Višnjika je 4-4,5 kilometara pa smo Modriće preselili u hotel Iž odakle je Luka do igrališta imao samo 300 metara. Nije nužno spomenuti da je dominirao, da je briljirao, vršnjaci i klinci među kojima su većinom bili nešto stariji, širom bi otvorili oči te mu se iskreno divili. U Modriću su gledali Boga! Ekspresno je prošao uzrastom „papalina“ i pionira, loptom kao privezanom uz nogu. Čudo od djeteta, čudo od igrača. Mislim da smo 2000. ili 2001. na inicijativu Tome Bašića i Ante Jurjevića uspostavili vezi s Dinamom, osobito sa Zdravkom Mamićem. Sve ostalo je povijest. I te kakva.

Danijel Subašić?
- S njim smo bili strpljivi, zna se da su golmani osjetljive biljke, da je nužan oprez i razumijevanje. Bitno je da smo, dok je Zadar bio drugoligaš, između Danijela Subašića i Krševana Santinija izabrali Subu. Branio je, griješio, stasao, napredovao. Veliki potencijal, u psihološkom smislu granitan. Razvio se do ranga zvijezde, čemu je koristila dionica u Hajduku. Normalno da je danas jedna od vodećih figura slavnog Monaca, izrazito cijenjen i omiljen u Kneževini. I da je oslonac A-Hrvatske.

Šime Vrsaljko?
- Od nas je otišao zarana, dok je bio jako mlad. Ako se ne varam, tom smo prilikom ponudili Dinamu šestoricu-sedmoricu nadarenih, sasvim je uspio jedino Šime. Očito je bio predodređen genom. Ja sam tamo negdje 1994. godine trenirao njegovog oca Mladena, izvanrednog stopera koji je u paru s albanskim legionarom Ocelijem toliko obećavao. Na nesreću, Mladena je mučilo stopalo, zbog neke problematične vene i stoga lošije cirkulacije trpio je silnu bol i jedino rješenje bilo je prekinuti bavljenje nogometom. Šime je više negoli tatin nasljednik, fenomenalni defenzivac stalno orijentiran ofenzivi. Ako je Luka Modrić s obzirom na dob u zenitu mogućnosti i nogometnog stvaralaštva, Šime Vrsaljko ni slučajno nije dosegnuo limit, daleko od toga da je sve rekao!

Dominik Livaković?
- Zna se da je dijelom i iz slavne nogometne dinastije Skoblar, da su Dominikov djed po majčinoj strani i Joškov otac bliski rođaci, bratići ili čak braća… Kad je Livakoviću bilo 14 godina bili smo na regionalnoj selekciji u Stobreču, on je bio mlađi od drugih sudionika, no stvarno se isticao u utakmici s Hajdukovim „tićima“. Predložio sam instruktoru Ivanu Gudelju da ga pozorno snimi, i da ga konkretno prati, neprestano forsira. Nije pogriješio što je postupio baš tako jer Dominik je rođeni vratar, satkan od najplemenitija materijala. Tehnički obrazovan, fizički besprijekoran – fantastična refleksa, sigurnosti, sposobnosti procjene, odlično barata loptom i desnom i lijevom nogom, a koncentracija je zaseban faktor, po kojem je valjda superioran.

Eto tako. Nije nam krivo što smo Josipa Bajla Bepa lovili dva dana, dok je bio zauzet Simunićevim povratkom u oazu NK Zadra. Budući da je posrijedi svjedok povijesti najkompetentniji za opis ranih radova glasovite četvorke sa Soptine fotografije.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.