Na kraju tjedna

Bor umjesto kaktusa

24.12.2017.

Bor umjesto kaktusa
Foto: Drago Sopta/HNS

Stižu blagdani. Svečano je doba godine, s posebnim ugođajem i osjećajima. A i svode se računi, kuju planovi jer 2017. neumitno prolazi. Badnja večer tradicionalni je uvod s borom kao simbolom obiteljskog te općeg zajedništva. I mi ćemo staviti nekoliko prigodnih kuglica. Odmičući kaktus…

Glede stanja i odnosa u hrvatskom nogometu nema iluzija da slijedi promjena serve. Autori urote preinačene u zavjeru dolaze iz iste, redovito „antiprotivne“  sredine oboružane poglavito frustracijama. Pa odbijaju dobronamjerne pozive na sve sastanke, prigovaraju, panično traže partnere u rovarenju, forsiraju hajku, prkose, galame, ruše. Samo zato što nije sve po njihovom! Jedan klub i toliko negativističkih refleksija. Pretežito valjda stoga što se njegovi formalni lideri moraju dodvoravati onima koji ih uličarski drže u šaci…

No dobro, o tima/takvima i previše. Premda se mora, da ne povjeruju kako su u pravu.

Lako smo odabrali pet kuglica za naš bor. Evo ih raznobojnih, ukrašenih, svjetlećih.

Modrić

On zaslužuje sve pohvale i počasti. Impozantna je lista ostvarenja Zadranina kojega poštuje sportski globus: s Real Madridom prvak Španjolske, Europe i svijeta, osvajač nacionalnog i kontinentalnog Superkupa, treći planetarni vezni igrač, peti u poretku za Zlatnu loptu i – što je kompliment koji nema pandana – član idealne jedanaestorice svih vremena kad je posrijedi Kraljevski klub, veći od najvećih. Nećemo spominjati koliko Luka znači Vatrenima budući da ta paralela spontano inicira pogled u budućnost s pitanjem „Što će biti kad neće biti u tom timu…?“  Nezgodno i pomisliti bez obzira na nepresušni izvor ovdašnjih talenata i majstora koji mu se odavno dive.

Marić

Za neke kontroverzni s obzirom na to da osim onih koji ga simpatiziraju ne manjka ni onih koji ga baš ne obožavaju, ali dokazano uspješni akter sa zviždaljkom koga su prvoligaški nogometaši čak triput zaredom proglasili najboljim. Bez dvojbe razložno. Bruno Marić – o njemu je riječ – istaknuo se i fenomenalnom ljudskom gestom kad je na utakmici osmine finala državnoga kupa Cibalia - Istra 1961 ekspresnom intervencijom onemogućio gušenje domaćeg igrača Zvonimira Filipovića, nesretno stradalog u sudaru sa suparnikom Joaom Escovalom. Bio je najbliži i sjajno se snašao, ne čekajući intervenciju s klupe koja bi možda uslijedila prekasno. Potez vrijedan divljenja.

Ademi

Dinamov kapetan Arijan Ademi dvije sezone čamio je u prisilnoj izolaciji zbog navodnog uzimanja nedopuštenih stimulativnih sredstava, sigurno je da ni za što nije bio kriv osobno. U tim teškim danima, tjednima i mjesecima suočenosti sa životnim iskušenjima i nepravdama dodatno je izbrusio neupitnu humanističku dimenziju. Zbog toga ne iznenađuje što je suigračima iz maksimirske svlačionice predložio akciju skupljanja financijske pomoći za kolege iz Pule ostavljene na cjedilu bezdušnog „profesionalizma“. Jasno da to nije bila milostinja ni donacija s ikakvim predznakom, bila je tek prijateljska potpora znancima u nevolji. Mnogo veća i važnija od – tek…

Rijeka

Rješenje za osvježenje, to je bila, a to i jest momčad s Rujevice. Inovator na tuzemnim stadionima, u istoj natjecateljskoj godini prvak i pobjednik kupa. Dominantan. Oporavljeni pa dokraja osokoljeni klub koji nije mario za prevlast Plavih dugu 11 uzastopnih rundi. Oduševljavali su Riječani igrom i ponašanjem, stilom koji objedinjuje kompaktnost i kompletnost, rastrčanost i razigranost. Stavili usput postrance sve predrasude i teorije o favoriziranosti glavnog konkurenta, dokazujući da se može sve ako si pravi. Ako si najbolji. Oni su se, jedini, plasirali i na europsku scenu. Jesu u međuvremenu malo (za)stali, no ne treba sumnjati u povratak dostojan imena, cilja i potencijala.

Ćorić & Benković

Nije jednostavno probiti se na zvjezdane staze. Među protagoniste o kojima se priča, koji su predodređeni za velike stvari. Internacionalni znalci ne dvoje, naime, da su mladi Dinamovci Ante Ćorić i Filip Benković asovi zagarantirane budućnosti. Potencijal svjetskih razmjera. Svaki je svrstan u skupinu od tridesetak vodećih specijalista za određeni dio formacije. Ukupno u elitnu stotku sa svih paralela i meridijana. Čime je dokazana to jest nastavljena permanentna nazočnost hrvatskih nogometaša u probranom društvu. Ostajemo mala zemlja za velike nade i isto takva postignuća. Čini se da u toj domeni ipak nismo ni močvara ni džungla, na užas i paniku zajapurenih tumača…

Sretan Božić!

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri