Dobro i loše '17

Ponovili se uspjesi, ne ponovili se sukobi

29.12.2017.

Ponovili se uspjesi, ne ponovili se sukobi
Foto: Drago Sopta/HNS

Bilo je to dvanaest šarolikih mjeseci, isprepletenih uzletima i padovima. U retrospektivi dobrog i lošeg, lijepog i ružnog, pozitivnog i negativnog, primjernog i apsurdnog osvrnut ćemo se na po pet karakterističnih sekvenci. Prvima želimo reprizu, drugima zaborav…

Ovo je nepretenciozna lista, osobni pogled na 2017. godinu koja je prolazila tako brzo da je nije bilo lako pratiti. Evo naglasaka koji se nameću sami po sebi.

Ponovilo se

1. VATRENI JAČI OD SUDBINE
Tko bi nas toliko veselio i brinuo da nema njih, sjajnih A-reprezentativaca koji kao cjelina uglavnom djeluju briljantno, katkad međutim i malo nonšalantno. Poslije suverenog hoda kvalifikacijama za SP 2018. slijedila je dekoncentracija u Reykjaviku, „nula“ inicirana i sudačkom nepravdom u Eskisehiru te turobnost u Rijeci kad su nam dali misliti i Finci. Dostatno za parkiranje u slijepoj ulici. Dakako da je rapsodija u Kijevu i zagrebačko brisanje Grka pod ravnanjem novog šefa Zlatka Dalića asociralo na onu „spas u zadnji čas“. I neka je; glavno da se ide na ruski festival. Luka Modrić, Ivan Rakitić, Mario Mandžukić, Danijel Subašić, Domagoj Vida, Ivan Perišić i suigrači sigurno će znati kako s Nigerijcima, Argentincima i Islanđanima. Za Hrvatsku nema granica!

2. MLADI NADIRU
Osporavana preko svake mjere Hrvatski Telekom Prva liga ipak se vrti i razvija, raste. Zanimljivost solidna, regularnost neupitna. Na stranu poneki sudački previd, ponovo je poslužio isključivo kao iznimka koja potvrđuje pravilo. U proljeće je dominirala Rijeka, ujesen Dinamo, cijelo vrijeme brojnošću bučnih navijača smio se hvaliti Hajduk pa i Osijek. Osobito veseli stasanje asova budućnosti koji su zavidno oslikali i sadašnjost. Evo imena i prezimena „do 21“: Filip Benković, Lovro Majer, Nikola Vlašić, Petar Bočkaj, Nikola Moro, Toma Bašić, Luka Ivanušec, Borna Sosa, Karlo Letica, Ante Ćorić, Ivan Šunjić, Antonio Bosec, Marko Pervan, Robert Mudražija, Tomislav Turčin, Adrian Šemper… Generacije se nižu iz male baze, ali izrazito nadarene i perspektivne. Već sad vrlo zamjetne.

3. TRENERI U TUZEMSTVU I INOZEMSTVU
Dinamovac Mario Cvitanović zasukao je rukave i na ljetnoj košulji, apsolutno stručan. Željko Kopić zaslužio je avanziranje na poziciju šefa Hajdukova stožera na kojoj mu stalno traže mane, no baš ih ne pronalaze. Etablirani Samir Toplak u Zaprešiću izvlači nogometaše i bodove stilom kojim mađioničar iz šešira vadi zeca. Zoran Zekić mnoštvo je toga postavio na pravo mjesto u Gradskom vrtu. Ne da se Mladen Bartolović, ne mareći za kompliciranu vinkovačku stvarnost. Da se ne govori o Darku Raiću-Sudaru koji praktički sam drži Puležane… Raduju i naši stranci predvođeni perfektnim Ivanom Lekom u Clubu Bruggeu, na čijim kotama je i tradicionalno izvrsni Branko Ivanković koji nezadrživo juri prema novoj Persepolisovoj tituli, pa Niko Kovač, Nenad Bjelica, začudo i Romeo Jozak.

4. INJEKCIJA INFRASTRUKTURI
Čekalo se dugo i predugo, ali ipak se kreće. Zahvaljujući ideji i konkretnoj (financijskoj) potpori Kuće nogometa naveliko se osmišljava projekt potpune obnove prvoligaških igrališta. Time bi se osigurali uvjeti za porast kvalitete u svim segmentima. Natječaji su upravo raspisani, nema mrtve sezone, dapače, plan je do prvih dana idućega kolovoza sve zgotoviti. Kad i ako se dotjera komfor na tribinama ugođaj će biti posve drukčiji, primamljiviji. Na taj način se osigurava i boutique i izlog, mami pozornost i nešto manje zainteresiranih. Bitno je da se ne cupka u mjestu. I da će taj podjednako glasoviti i famozni nacionalni stadion uskoro u potpunu razradu čime će se zaokružiti ciklus potreba odnosno pripadajućih rješenja. Onako kako dolikuje nogometu, kralju sportova. Svuda, dakle i ovdje.

5. GESTE PRIMJERNE I ČESTE
Naveliko se pisalo kako je sudac Bruno Marić spasio ošamućenog prvotimca Cibalije kome je prijetilo gušenje jezikom. Aktualni su junaci s amaterskih terena Dario Lujić i Predrag Pavić, trener i igrač ZG-ligaša Ivanje Reke koji su odbili nehotičan sučev poklon čineći sve da nepostojeći gol Sloge Gredelj anuliraju – autogolom. Dinamovi profesionalci skupljali su novčanu pomoć kolegama iz Istre 1961, a i njoj i Cibaliji državni je Savez preko reda i mimo rokova avansno doznačio sredstva bez kojih ti klubovi ne bi mogli funkcionirati, stoga su u okolnostima kakve-takve sređenosti odigrali 20 utakmica prvenstva 2017./2018. Redovito se nogometaši odzivaju humanitarnim akcijama, obilaze bolesnu djecu, donose podršku, dodatno otvaraju vrata nadi. I to je život – sve za život.

Ne ponovilo se

1. OZLJEDE TROJICE VELIČANSTVENIH
I ovaj popis sadrži pet crtica, koje namjerno skraćujemo da što prije odemo iz neugodne zone… Prva se odnosi na tercet perfektnih „legionara“ više nego obećavajućih godina. To su Marko Pjaca (22), Tin Jedvaj (22) i Alen Halilović (21). Nadamo se da je mirovanje okončano te da će s proljećem opet biti u top-formu i isto takvom fokusu. Oni to zaista mogu. Potencijalom koji se rijetko sreće. Zaslužili su puno više sreće!

2. PRAZAN HOD UZRASTA U-17 I U-19
Jasno da se više očekivalo od naraštaja 2000. koji se nije plasirao u drugi krug kontinentalnog prvenstva na hrvatskim igralištima, na kojem je participirao zato što smo domaćini. Vrlo skromno, bez Elitnoga kola, prošla je nova selekcija U-19 dopuštajući da je u Istri preskoče i Belgijanci i Latvijci. Poznato je da se moć pojedinoga godišta razlikuje, smjenjuju se vrhunske i „one druge“ generacije. Bit će valjda i poneki klasni pojedinac iz spomenutih.

3. RAZDOR U IZBORNOM CIKLUSU
Izbori za predsjednika HNS-a potvrdili su podijeljenost nogometnog korpusa. I dok je Dario Šimić sa suradnicima sudjelovao u sportskom nadmetanju plijeneći javnu pohvalu/zahvalu uvjerljivog pobjednika Davora Šukera, stanovita struja vječito dešperatnih ne priznaje ništa osim svoje vizije i koncepcije; bit će da je senzacionalna, čudesna. Zasad se doduše svodi na stvaranje bunta i apel za politikantskim diktatom koji neće jer ne može dobiti „zeleno“!

4. HULIGANI ODRŽAVAJU FORMU
Ti „navijači“ su i dalje svrha sami sebi, njima je nogomet oduvijek zadnja rupa na svirali. Pod br. 1 je svakovrsna destrukcija. Neredi s međusobnim tučnjavama iz kojih izviru krvave glave i polomljene kosti. Nerijetko i faulirani ponos. Stara shema je sotoniziranje funkcionara, nova pak prijetnje igračima fizičkim nasrtajem. Krasno. Hoće li se strasti smiriti završetkom sudskih procesa osumnjičenima za pronevjeru ma kakvi bili? Sumnjamo, „pajser revolucija“ se ne gasi…

5. POKOJ VJEČNI MATI ČULJKU
Zar se i to moralo dogoditi poslije strašnoga kraja Hrvoja Ćustića i Alena Pamića? Očito jest. Srce je izdalo uglednog protagonista s parketa Matu Čuljka. Osobu koja je vabila jedino simpatije. Oduševljavajući vještinom, impresionirajući poštenjem. Nikad se nije tužio ni na što, najmanje na zdravlje. Valjda je i trebalo tako biti – da zauvijek ode u dvorani, kod lopte, u svojem ambijentu. Ostaje pamćen, cijenjen, voljen. Što je istinska nagrada, potvrda smisla te prilog dubokoj tuzi.

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri