Iva Olivari: "Idemo u drugi krug, iako se malo bojim Nigerije"

Nedavno se Iva Olivari Puhalo, team managerica najbolje državne selekcije, vratila iz Rusije u kojoj je tjedan dana zajedno s povjerenikom za sigurnost HNS-a Miroslavom Markovićem snimala stanje u Kalinjingradu, Nižnjem Novgorodu i Rostovu na Donu, napose hotele za smještaj Vatrenih uoči tri zagarantirane utakmice SP-a, s Nigerijom, Argentinom i Islandom. Sve u redu?
- Da. Uvjeti nisu elitni, ali su vrlo solidni.

Već u srijedu ponovo će na poprište mondiala:
- Bit će to ključna provjera. Ide i izvršni direktor Damir Vrbanović, voditeljica marketinga Koraljka Petrinović, član stručnog stožera Dražen Ladić, opet Miroslav i ja.

Podrazumijeva se posjet kampu Šumska rapsodija u Roščinu nedaleko Sankt Peterburga koji je zgotovio novo igralište stoga Dražen mora ustanoviti je li sukladno očekivanjima. Općeniti dojmovi o domaćinu nogometnog festivala nakon brojnih workshopova, obilazaka i podrobnih inspekcija?
- Sasvim povoljni, dapače. Stanovite sumnje bile su nepotrebne. Uvjereni smo da će sve biti na željenoj razini - konstatira gospođa Olivari.

Nema straha od polarnih noći koje u tom dijelu Rusije osjetno skraćuju noć, gotovo cijelu pretvarajući u dan?
- Na prozorima će biti crne zavjese. U toj zoni boravit će i Engleska. I još dva SP-sudionika.

Kao što je poznato, hrvatska ekspedicija na put polazi 11. lipnja. U bazi ostaje do dva dana prije nastupa – dopodne trening, popodne let čarterom za odredište. Povratak odmah poslije utakmice. I tako svaki put. Za Ivu ništa izvan protokola, već je navikla:
- Bila sam na svakom velikom natjecanju od 2002. i World Cupa u Japanu.

I ona je bila sportašica?
- Ah, zar ćemo o tenisu...

Nema druge, za uvertiru.
- Počela sam sa četiri godine u rodnom Karlovcu, tamo na terenima pokraj Korane. Ubrzo smo preselili u Zagreb pa sam vježbala pogotovo. U međuvremenu osvojila nekoliko pionirskih prvenstava Hrvatske i jedno jugoslavensko.

Trener se zvao Vladimir Puhalo, otac!
- Primjenjivao je inovativne metode. Kažu da sam bila jako perspektivna. Brzo je napredovala i sestra Tina.

Budući da je tata bio glumac, zapamćen po ulozi Štefeka Ožbolta, sina Franca Cinobera (Zvonimir Ferenčić) i Kate (Marija Geml) u doista nezaboravnim Gruntovčanima te po glasu posuđenom Zekoslavu Mrkvi legendarnom po pitanju „Kaj te muči, Njofra?“, djevojčice su imale smisla i za tu branšu:
- Angažirane smo u kultnoj predstavi Oslobođenje Skoplja koju su nosili Rade Šerbedžija i Inge Appelt, sudjelovao je i tata. Na gostovanju u Americi ja i sestra redovito bismo bacile poneku partiju tenisa. Stjecajem okolnosti zamijetio nas je vlasnik akademije i pozvao u Virginiju. Oca također, dopalo mu se kako radi.

Na izazovni iskorak odlučila se cijela obitelj, uključujući dakako i mamu Ivančicu djevojački Pavletić, „fetivu“ Karlovčanku.
- Ostali smo dvije godine, u Virginiji potom Marylandu. Sigurno bismo i duže, da nisam teže oslijedila desni zglob. Medicinari su nešto zeznuli s terapijom i oporavkom, propisujući kortikosteroide koji su inicirali atrofiju mišića i moja teniska karijera završila je praktički prije negoli je i počela. Ali, svako zlo za nešto dobro.

Tina je izborila američku stipendiju, tamo ostala, diplomirala i - pošla kući:
- Danas Puhalo-Grladinović. Dugogodišnja voditeljica korporativnih komunikacija, a sada drugih sektora Zagrebačke pivovare, jednog od najstandardnijih partnera HNS-a. U kojem sam pak ja!

Od 1992. kad je bila na razgovoru u Ilici 21 kod glavnog tajnika Duška Grabovca.
- Slijedilo je preseljenje u Ilicu 31 i u Rusanovu 12, napokon u Vukovarskoj 269.

Vrsna djelatnica s isto takvim engleskim startala je za predsjedničke ere Mladena Vedriša. Učila od Ante Pavlovića i Zorislava Srebrića, kad bi navratio s radnog mjesta u osiguravajućoj firmi Triglav i u neizostavnom Dinamu.
- Od prvog dana sam s Ivančicom Sudac u Međunarodnom odjelu. Obveze su oduvijek ogromne. Tada smo neprestano komunicirale s Fifom i Uefom glede međunarodnog priznanja, sređivale dokumente, pomagale u organizaciji utakmica i u realizaciji transfera, za rata u BiH na raspolaganju i sarajevskoj nogometnoj centrali koja je ovdje opunomoćila Dinka Mršića...

Savez raste, širi se, razvija. Ivančica Sudac je HNS-ova voditeljica odjela međunarodnih poslova i licenciranja nadasve uvažavana/pozicirana i u Nyonu i u Zürichu, dočim Iva Olivari sjajno participira u pogonu Vatrenih.
- Često se sjetim Japana 2002. Asistirala sam g. Srebriću. Sve sam naučila od njega – gledajući, šuteći, usvajajući. Taložeći znanje i iskustvo. Ipak „poludim“ kad vele da sam pokupila i dio njegovih manira!

Na aktualnoj dužnosti je od 2012.
- Poslije EP-a u Poljskoj novi predsjednik Davor Šuker prionuo je reorganizaciji. Ja sam naravno prezadovoiljna vlastitim zaduženjima.

Team managerica kao desna ruka izbornicima Niki Kovaču, Anti Čačiću, Zlatku Daliću.
- S Nikom sam bila na SP-u u Brazilu, s Antom na EP-u u Francuskoj, sa Zlatkom ću na SP u Rusiju. Suradnja besprijekorna. Ne mogu se požaliti ni na koga, ni na što.

Čačić joj je omogućio pristup klupi, Dalić nastavlja tom praksom:
- Drago mi je. Izbornici se nisu miješali u moje obveze, ja u njihove još manje.

 

Upravo finišira toliko toga:
- Sve što treba, od 00 do 24. Uređujemo detalje u vezi prijateljskog susreta s Brazilom u Liverpoolu 3. lipnja, kontaktiram i s Brazilcima i s Englezima. Ne smije se dogoditi da išta ne štima u hotelu, na stadionu i svlačionici, naručujem avionske karte, ugovaram prijevoz busom i definiram rooming-liste. Svakako i jelovnik, ishodišno u domeni Tomislava Đukića, inače glavnog kuhara osječkog hotela Osijek.

Nasljednika Ferde Odaka i Dragutina Goričkog.
- Riječ je o razgranatoj djelatnosti sa stotinama detalja, nijansi, naoko sitnica koje to nisu baš ni po čemu.

Kako je dami među tolikim gentlemenima?
- Važno je uzajamno poštovanje. Otvoren odnos sa svima, te apsolutno povjerenje. Priznajem da ga meni nije bilo lako steći.

Razlog nije dvojben:
- Moj suprug je profesionalni novinar.

Davorin Olivari-Uliša, reporter Sportskih novosti, član nogometne rubrike.
- Nogometaši to znaju. Zato sam imala određeni hendikep jer isprva su spontano bili suzdržani, oprezni, možda čak nepovjerljivi. Da slučajno nešto ne bubnem doma i da bude objavljeno. Za što nikad nigdje nije bilo ni teoretske šanse, niti je ima, niti će je biti.

Dodatni plus stekla je dugim poznanstvima:
- Luku Modrića pratim otkad je zaigrao za U-15. Darija Srnu dva desetljeća. Sve ostale u prosjeku barem desetak godina.

Momci su prvoklasni u obje discipline, sportskoj i ljudskoj?
- U totalu. Svjetske zvijezde koje se ponašaju više nego normalno.

Bit će da je teško iz neposredne blizine tehničkog prostora promatrati kretanje rezultata, drhtati nad svakom akcijom, svakim startom; kako nadzire emocije?
- Trudim se da ih ne iskazujem. Na njih nemam pravo. Ubila bih se da nekontroliranom gestom pridonesem nečem negativnom. U tom grotlu ambijenta i atmosfere, kad se odlučuje o toliko toga, kad se napetost i nervoza mogu rezati nožem.

Stisne se u kutu i krišom stegne palčeve.
- Dok šef ne priopći tko izlazi, tko ulazi. Pripremim i ceduljicu i semaforčić s dotičnim brojevima pa predam četvrtom sucu.

Uspomene iz povijesnog Kijeva i play-offa u Ateni?
- Prekrasne. Uspjeli smo i jedino je to bitno.

Što ćemo na finalnom turniru?
- Samo da prođemo skupinu. Možemo i moramo, tako će i biti.

Otkrila je dio intime:
- Malo se plašim Nigerije.

Koga bi najradije u nastavku natjecanja?
- Njemačku nikako.

Ukućani je razumiju, prate, podržavaju:
- Djeca su odrasla. Lea ima 30 godina, Fran nešto manje. Kad smo bili u Japanu imao je šest i navijao za hrvatske protivnike, za Meksiko i Italiju. Onda su ga peckali „Pa kako možeš biti protiv naših, protiv mame!?“ Odbrusio je: „Lijepo, hoću da se moja mama što prije vrati!“

Priča da po zakonitostima posla u Savezu najčešće razgovara s glasnogovornikom Tomislavom Pacakom i ravnateljem za ulaznice Nikšom Martincem. I sa starom gardom, spomenutima Ivančicom i Zorkom, sa šeficom računovodstva Ružicom Bajrić. Tajnica Marija Nemet-Seka je umirovljenica, gazda ekonomata Željko Mesić-Schumacher ovog proljeća podvrgnut lakšoj operaciji.
- HNS je zaista uzorna tvrtka: od 1992. plaća mi nije kasnila ni dan, uredno poslana do 10. u mjesecu!

Ona to nerado ističe, ali zadovoljstvo i ponos cementiraju rečenice poput one Artema Julijeva, FIFA-operativca zaduženog za SP-aktere:
- Javio je da princip, način i modalitete suradnje s HNS-om glede dokumentacije, rokova, točnosti i svega drugoga šalje na uvid svima, za primjer i uzor.

Iva Olivari Puhalo odbila je izjasniti se za koga će navijati u finalu Lige prvaka, za Real ili Liverpool, očito čuva perfektne relacije s Lukom Modrićem/Mateom Kovačićem i Dejanom Lovrenom. Nije odbila proglasiti najveselijeg u probranom društvu internacionalaca:
- Domagoj Vida, pravi slavonski bećar.

Za kraj: kako kao obiteljska kuharica tretira sportski meni uobičajen za kontinentalne i svjetske summite?
- On je takav, u sportskom smislu savršen s bijelim mesom kojim dominira piletina i puretina, obiljem povrća i voća. No čim dočki odu spavati mi iz „uprave“ jedva čekamo da se nakrešemo graha!

I oni strpljivo čekaju slobodno za pizzu...

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.