Ivica Olić: "Proći u nokaut fazu pa se - potući"

Naravno da je ove subote u Westinu na okupljanju hrvatske ekspedicije za rusko SP bio među prvima. Naime, on nikada ne kasni. A i dalje je toliko brz da ga je teško stići, kamoli prestići. Zaraznim osmijehom u hipu bi dignuo i one kojima su potonule sve lađe. Srećom, dotičnima baš svaka plovi punim jedrima…
- Zlatko i ja znali smo se otprije, ne baš detaljno, a bolje se upoznali kad je prije stanovitog vremena postojala mogućnost da zaigram za njegov Al Ain – kaže Ivica.

S tim emiratskim klubom Dalić je dospio u gotovo neshvatljivo finale Azijske lige prvaka, dakle kao prvak Zapadne kontinentalne konferencije. Ljetos je na istoj adresi blistao Zoran Mamić s povećom skupinom suradnika Made in Croatia (prvak i pobjednik u kupu) čime slijedi prethodnikov primjer; i Dala je na bliskoistočnim meridijanima redovito zapošljavao naše i samo naše, omogućujući im primjeru zaradu, sebi pak stručnjake dostojnog profila tako da je korist bila višestruka.
- Jako sam se obradovao kad je nazvao i pozvao me u stožer A-selekcije. Smatram to velikom čašću. I još većom obvezom!

Nije Olić od onih koji uživaju u statusu. Njegov život, sportski i privatni, svodi se isključivo na rad, blagostanje obitelji i sređenost familije. Kad je posrijedi nogomet takav se borac ne zna i ne može umoriti:
- Pa, profesionalac sam bio dvadesetak godina, u njemačkoj Bundesligi 1 opstajao i u tridesetsedmoj.

Treba li podsjećati na put „šila iz Davora“, od Marsonije, Herthe B, Zagreba (povijesni šampionski naslov), Dinama, CSKA, HSV-a u dva turnusa, Bayerna, Wolfsburga i također duple dionice među münchenskim „zehcigerima“. Ili u glavnoj repki: 104 utakmice za trenutačno četvrto mjesto koje će kratko dijeliti s Lukom Modrićem, iza Josipa Šimunića (105), Stipe Pletikose (114) te apsolutnog rekordera Darija Srne (134), ispred Darija Šimića (100). U spomenutim je klubovima zabio 197 pogodaka u 506 susreta, za nacionalni sastav 20. Sad instruira nasljednike da zabijaju maksimalno, ne skanjujući se savjetovati glede poslova na cijelom igralištu, od gola do gola.
- Svlačionicu sam dijelio s 90 posto aktualnih reprezentativaca. Tako da predobro znam kako tko diše, što mu treba reći, kako ga osokoliti. Ukratko, problem prepoznati i žurno riješiti.

Nekoliko je puta podvukao neupitnu važnost atmosfere i zajedništva:
- Na terenu i izvan terena. Nema alternative. Svi smo na istom, povijesnom zadatku.

Državnom zadatku.
- Kao igrač sudjelovao sam na tri mondiala: 2002. u Japanu, 2006. u Njemačkoj i 2014. u Brazilu. I niti jednom nismo prošli dalje od razigravanja po skupini.

Zeznuli su nas Meksiko i Ekvador, Brazil i Australija, Brazil i Meksiko. Što ćemo s Nigerijom, Argentinom i Islandom?
- Plan je sročen tako da se ostvari cilj: odlazak u drugi krug, među 16 vodećih na svijetu. Ambicije su opravdane.

Momčad je izvrsna; talentirana i sad već prekaljena, uigrana, homogena?
- Vrlo, vrlo kvalitetna. Izbor kandidata širok, neće šefu biti lako izabrati jedanaestoricu. Recept je poznat: istrčat će oni koji su u tom trenutku najbolji, najspremniji fizički i psihički. Putuju dvadesetorica plus trojica vratara. Svi su potrebni, nitko suvišan ni slučajno.

Budući da je u karijeri pregrmio toliko toga, Olića valja uvažiti kad toliko apostrofira interni i opći ugođaj:
- Da. Zajedništvo je ključno. Kad se ono ujedini s vrijednošću, realno je računati da ćemo uspjeti.

Scenarij ne spada u kategoriju tajnih?
- Nipošto: prebroditi u nokaut-fazu, a onda se „potući“!

Prepreka br. 1 Nigerija?
- Prvi dvoboj uvijek je poseban. Uglavnom presudan. Zato što trasira cijeli turnir. Bilo bi sjajno u Kalinjingradu uzeti sva tri boda i mirno se usredotočiti na Argentinu u Nižnjem Novgorodu. Ustreba li, siguran sam da će naši momci biti spremni i poginuti da nam Island u Rostovu na Donu ne pomuti ni plasman ni pripadajuće zadovoljstvo, iako s njim imamo i negativnih iskustava, no pozitivna su puno brojnija.

Lionel Messi i njegovi?
- Čast, ali i nas će biti jedanaest. Kani li nas itko pobijediti, morat će dokazati da je bolji i jači.

Ognjen Vukojević raspolaže relevantnim podacima o Nigerijcima koje su 27. ožujka na Hive stadionu u Londonu sredili Srbi 2:0 pogocima Aleksandra Mitrovića, bit će 2. lipnja i na Wembleyju kad se „crne pantere“ suprotstavljaju Englezima pa četiri dana kasnije u Schwechatu kraj Beča na zadnjoj provjeri protiv Čeha.
- Toliko me intrigiraju da bih volio skoknuti na Wembley, zatim se priključiti „kockastima“ dan poslije u Liverpoolu.

Ivica je totalno „unutra“. Startao je uoči play-offa s Grcima i od tada djeluje više nego intenzivno:
- Šest mjeseci putujem našima širom Europe, snimam, razgovaram.

Je li se komplicirano prebaciti u posve drukčiju sferu?
- Isprva je čudno; navikao si da kao igrač 99 posto razmišljaš o sebi i svojoj ulozi, kao trener 100 posto si koncentriran na kolektiv. Oduševljen sam svima. Pripreme počinjemo spremni, naglašeno optimistični.

Tri i pol godine živio je u Moskvi, bio istaknuti član CSKA. Sjećanja?
- Ma, bilo je fantastično. Zapravo moja prva prava ino-priča. Osvojili smo Kup Uefe, tri ruska prvenstva, kup i superkup.

Evidentno snažna postava, Ivica Olić i tko još...?
- Trojica Brazilaca: Vagner Love, dodatnih imena Silva de Sousa, koji je sada u Bešiktašu, Joao Alvez de Assis Silva poznati po skraćenoj verziji Jo koji je nosio i dres Manchester Cityja, Dario Carvalho koga bi uzeo Real Madrid da mu prerano nije otkazalo koljeno.

Vjerojatno i regimenta domaćih?
- Dosad su na sceni bili prekaljeni Igor Akinfejev, blizanci Vasilij i Aleksej Berezutski, Sergej Ignaševič...

Prošao je Ola mnogo puta Rostovom, nijednom Kalinjingradom i Nižnjim Novgorodom koji tada nisu imali prvoligaša:
- Od moje ere prošlo je dosta vremena. Sve je modernije, često i raskošnije. Zanima me kako su to Rusi organizirali. Ne brinem za dotjeranost objekata i silno gostoprimstvo, njihova duša stvarno je široka. Drago mi je da su dobili SP, bit će na pravoj razini. Vidim da je neprestano u akciji i predsjednik Vladimir Putin, lider koji tako dugo i uspješno upravlja ogromnom zemljom. Meni je cool, simpatičan, drag političar, za razliku od većine drugih. Lijepo je što je iskreno zagrijan za sport.

Ivica je upoznao Vladimira:
- Jednom nas je primio, čestitao, ugostio, ipak je CSKA vojni klub, a on vrhovni zapovjednik.

Zaslužio je leteći Hrvat i kakav čin, s obzirom na zasluge! Što zna o kampu u okolici Sankt Peterburga?
- Da je prostran, ugodan. Sređen da opravda svrhu. Polarne noći? Nema straha, postoje tamne zavjese. Onaj kome će se spavati svakako će zaspati.

Obitelj Olić zasad je u Hamburgu:
- Djeca idu u školu.

Sa suprugom Natali ima dva sina i kćer, kako se zovu?
- Antonio (16), Luka (13) i Lara (9). Dečki su s nama bili u Moskvi, curica se rodila kasnije.

Leže im strani jezici:
- Njemački barem poput hrvatskoga, sinovima i ruski, svima engleski jer pohađaju međunarodnu školu. Neka, kad se ja nisam maknuo od uličnog, konobarskog...

Kako stoje sa slavonskim dijalektom?
- Perfektno, čim u Davoru provode tjedan-dva upijaju lokalne izraze onako kako spužva upija vodu!

I tata se školuje:
- Nadam se da ću do jeseni završiti studij za A-licencu na Akademiji HNS-a. Pa dogodine upisati UEFA-Pro. Hvala Bogu, sve teče normalno na svim kolosijecima.

On to doista zaslužuje. Sportskom i ljudskom veličinom.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.