Na kraju tjedna

Dar pobjede

05.08.2018.

Dar pobjede
Foto: Drago Sopta/HNS

Danas je 5. kolovoza. Poseban dan. Dan kao dar. Orijentir hrvatske povijesti za sva vremena. Kojem se ove godine punom svježinom i puninom priključuje veliki sportski rezultat – srebro Vatrenih na World Cupu u Rusiji. S obzirom na planetarnu popularnost i značenje Kralja sportova nije dvojbeno da Kuća našeg nogometa ima razlog za istinski ponos.

Traje potraga za “kockastima”. Lijepo je pročitati kako je Real Madrid spreman aktivirati klauzulu da Luku Modrića-Lukitu ne pusti bez odštete od 750 nezamislivih milijuna eura, kolikogod je to više psihološka negoli stvarna barijera. Nastavlja se plemeniti lov na Domagoja Vidu, istražuju mogućnosti da bi se u vlastito jato privuklo Matea Kovačića, normalno da visoko kotira Ante Rebić. I svi mondialci, koji opravdano uživaju u intimnoj i zajedničkoj sreći.

Svjesni da sreća nije nagrada, ona je posljedica!

Vidimo da je Zlatko Dalić opetovano u pravo vrijeme na pravome mjestu – u Kninu. Dotičnih tjedana jedan od najomiljenijih građana Hrvatske. Neupitni autor uspjeha čija se glasovita poniznost eventualno može primaknuti za pola oktave višoj koti, skromnosti. Izbornik-trener koji i dalje naglašava da su za svu radost ne samo najzaslužniji već jedino zaslužni igrači. Drži vodu ta logika, premda inicira i pitanja, ključno je jedno: zašto takvi nisu bili prije njegova dolaska…? On ih je pripremio, uvjerio u kvalitetu, sposobnost i moć, on im je usadio dodatni emotivni naboj i kulminaciju domoljubne osviještenosti.

Na koju današnje nedjelje imamo specifično, dodatno pravo. Zbog proslave Oluje u Kninu i natjecanja Alke u Sinju. Nacionalnih simbola s pripadajućim pravom na svetkovinu. I podsjećanje na zakonitost koja nema alternative: onaj koji odustaje nikada ne pobjeđuje, onaj koji pobjeđuje nikada ne odustaje.

Nadamo se da će Zlatko te svaki njegov i naš “Srebrenko“ nastaviti niz. Ne moraju biti na vrhu, sjajno je budu li u tako žestokoj konkurenciji među vodećima, čak i blizu njih. Pridonoseći tolikoj prožetosti, utirući put i napose smjer. Služeći primjerom i političarima, garnituri odgovornoj za stanje u zemlji, mjerodavnoj i nužnoj u svim stavkama njene aktivnosti. Poglavito gospodarskoj, bez koje nema normalna a kamoli ugodna života.

U tom kontekstu zanimljivo je pogledati aktualne poruke ministra državne imovine Gorana Marića. Koji smatra da je vojno-redarstvena akcija Oluja iz kolovoza 1995. “težinskim iskustvom i događajem“ produžena u srpnju 2018. kad se nogometna reprezentacija vratila sa SP-a:

“U ta dva primjera upoznao sam novu, drugu, drukčiju Hrvatsku. Onu koja je otvorila srce, dušu… Koja je pokazala svoje lice, biće i bitak, iskazujući najbolju sliku i narav!“

Ministar kompaktnost cjeline, duh prirodnosti i širinu integriteta povezuje veličanstvenim datumima kao kolosalnim točkama opstanka i napretka. Naravno da je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ujedinjen s Danom branitelja ogrnut vječitom slavom i nemjerljivim osjećajima. Kojima bez krzmanja naslanja “nastup, igru, odnos, uspjeh i poruku“  vitezova u kopačkama i njihova ravnatelja u bijeloj košulji, poentirajući:

“Doista savršena sličnost snage, odlučnosti, veličine, jednostavnosti, dičnosti, profesionalnosti, zajedništva, dubokog i zrelog domoljublja, čistoće volje i uspjeha. Uspjeha kojemu je ime POBJEDA!“

Pritom ne zaboravljajući ZAHVALNOST i nogometašima.

Mi pak nemamo pravo zaboraviti da je Goran Marić naš čovjek. Upravo to: nogometaš. Izvrstan igrač Bekije iz rodnih Gruda, pa za studentske dionice u Zagrebu prvotimac Maksimira, Marofa, Jaruna, Španskog, stjecajem okolnosti ne i slavnih “pogorelaca“ iz Kranjčevićeve makar bi im vrijednošću pripadao. Vezni zavidne tehnike, da se o pokretljivosti i ne priča. Potom odličan sa zviždaljkom i zastavicom, dugih 11 sezona na stadionima Prve HNL. Toliko cijenjen da je osvojio FIFA-grb i osam godina predstavljao HNS na međunarodnim terenima, vodeći utakmice europskih kupova, kvalifikacijske oglede brojnih selekcija, također i prijateljske revije interkontinentalnog karaktera. Ne zanemarujući osobno obrazovanje koje je zaokružio stjecanjem doktorata iz ekonomskih znanosti, još manje obitelj sa suprugom i dvojicom sinova. Okušao se i kao televizijsko Oko sokolovo, tumač sudačkih odluka, zamki, finesa. Uvijek otvoreno, nedvosmisleno, edukativno, pošteno. Kako se, dakako, ponaša i u poslu, profesiji koju je uzdignuo do statusa saborskog zastupnika, šefa parlamentarnog Odbora za financije i, eto, uvaženog člana Vlade RH.  

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri