Zadar, Zrinjski, Zaprešić

Luka Modrić oduvijek je bio poseban - i najbolji

25.09.2018.

Luka Modrić oduvijek je bio poseban - i najbolji
Foto: Drago Sopta/HNS

U ovim povijesnim mjesecima, tjednima i danima, kad je kapetan srebrne Hrvatske proglašen vodećim asom SP-a te se okitio titulom naj-naj u izboru kontinentalne i interkontinentalne nogometne unije, opravdano slavimo zajedno s njim i njegovim ponosnim suigračima, trenerima i funkcionarima. Učinilo nam se zgodnim pitati o počecima na tri važne adrese.

Josip Bajlo, aktualni sportski direktor i predsjednik Skupštine drugoligaša Zadra, bio je trener prve momčadi pa voditelj škole kad je 2000. Luki potpisao ispisnicu za odlazak u Dinamo.
- Da vam kažem nešto? Kako, kad je toga puno…

Zna ga iz ratnih godina i izbjegličkog statusa u hotelu Kolovare:
- Bio je hiperaktivan. Spretan, dinamičan, razigran. Zvali su me konobari pa informirali da je stalno s loptom ispred recepcije, ili na dvorištu/parkingu kod ulaza ako nema uzbuna. Razgovarali smo o njemu svi, stalno ga je pratio te se divio i direktor hotela, jedan od odanih klupskih ljudi Slavko Pernar. Bilo je jasno da tako nadareni momčić mora u organizirani sustav obuke. O tome se pričalo s ocem Stipom, koji je odmah pristao.

Ispriječio se problem:
- Klinci su vježbali na Višnjiku, dva-tri kilometra od Kolovara, a budući da je grad često bio pod neprijateljskom opsadom koja je nosila mnoge opasnosti odlučeno je da bi se cijela obitelj trebala preseliti u hotel Iž bliži Višnjiku. Tako je i bilo.

Josip nastavlja:
- Već je bio uzor, čak i idol ne samo vršnjacima, nego i starijima. Skupljali bi se oko njega, upijali svaki pokret. Slovio je autoritetom na temelju znanja i vještine, neupitne sposobnosti. Zaista je stršio.

Čime najviše?
- Izvrsnom elementarnom tehnikom, motorikom, savršenim smislom za loptu i akciju. Vrlo koordiniran, zato ga nije bilo teško uočiti. Ali, tko je slutio da će stići ovako daleko, visoko, tom uzrastu nemoguće je predvidjeti dosege.

Bilo je lakše za dvije-tri godine:
- Osjetio se napredak. Dovoljno za zaključak da se radi o talentu bez limita. Svake sezone dizao se za jedenu stepenicu.

I tata Stipe bio je dobar, uspješan igrač:
- Središnji vezni u Zrmanji obrovačkoj, glavni španer u Zatonu, okolici i šire. Vidjelo se da nije dotjeran zbog toga što je bio i ostao samouk, lišen sustavnog treninga kod trenera s diplomom, no potencijal nedvojben. I tada i kasnije, na malom nogometu. Sklon tehničkim rješenjima, trkački pak neumoran. Fajter.

Gen je gen…
- Sinovljeva motorika je strašna. Svaka kretnja nabijena eksplozivnošću; nikad ne djeluje usporeno. Vodili smo ga i pratili na brojne općinske, županijske i regionalne selekcije, dakako da su ga uključili i na državne. Stasao je brzo. Međutim, poznato je kako rezoniraju naši nogometni učitelji: ako nemaš dva metra, automatski si sumnjiv. U Modrićevom slučaju to je potpuna bedastoća; era silne pokretljivosti i nazočnosti na svakom pedlju igrališta, vrhunska kombinatorika te pripadajuća agresivnost prirodni su saveznik sitnijih, koji doista dominiraju.

Luka Modrić pogotovo. Stoga i jest klasa nad klasama.

Prema Mostaru otputio se ljeti 2003. Pojačati Zrinjski u zahtjevnoj ligi Bosne i Hercegovine.
- Ja sam bio trener, iz Maksimira smo dobili još dvojicu, Ivana Džidića i Davora Landeku. Svu trojicu znao sam iz Dinamovih kadeta i omladinaca, dugo smo bili zajedno. Inzistirao sam na Luki, nedostajao mi je kreativac takvog formata, vezni koji sve pokreće, koji u svakoj prigodi pronađe put da se nametne i liderski diktira događajima – priča Stjepan Deverić, jedan od karizmatskih „sinova“ Miroslava Blaževića iz nezaboravne šampionske sezone 1981./1982.

Ističe da je Modrića izrazito krasila profesionalnost, normalnost svake vrste – izdvajao se isključivo majstorstvom.
- Mnogi su vrtjeli glavom, pretpostavljajući da će se slomiti na tzv. opasnim BH-terenima. Ne da nije, štoviše, proglašen je najboljim, uvjerljivo prvim igračem lige te odlučujuće pomogao da Zrinjski ostane prvoligaš.

Klasična teza o „sitnom, ali dinamitnom“.
- Cijeli život uči, napreduje, raste. Ništa mu nije komplicirano, nikad se ne buni, ne gunđa. Totalno u nogometu, u službi svoje momčadi. Uzor i primjer, putokaz kojeg se isplati slijediti.

Nogometaški opskrbljen svim atrubutima:
- Prekrasno ga je gledati. Nadam se da toj seriji kraj neće skoro.

Srećko Bogdan trenirao je Inter Zaprešić u natjecateljskoj rundi 2004./2005.
- Zapravo sam naslijedio Josipa Kužea tri kola prije kraja prethodnog prvenstva, kad se spašavalo u dramatičnim okolnostima.

Spašavalo i spasilo. Onda je slijedila rapsodija:
- Toga ljeta pristupili su nam Dinamovi perspektivci Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Hrvoje Čale, Ivan Ćosić i, mislim, Teo Kardum. Nakon prvih šest kola imali smo maksimalnih 18 bodova i držali vrh ljestvice. Redom pobjeđivali Zagreb 1:0, Međimurje 3:0, Kamen Ingrad 1:0, Slaven Belupo 2:0, Zadar 2:0, Dinamo 1:0.

Modrić je stigao s jednogodišnje posudbe u Mostaru.
- Igrao je fenomenalno, tako da je unaprijedio i sve ostale. Kod mladog igrača najbitnija je volja, ne ide bez htijenja i ozbiljnosti. Svaka zezancija se plaća. Srećom, on je bio besprijekoran u svemu. Super kvalitetan i karakteran. Ponašao se onako kako je i razmišljao.

Veli Čeči da ga je u prvi team postavio na pripremnom srazu u Murskoj Soboti:
- Bili smo u nezavidnoj situaciji: Tomislav Gondžić ozlijeđen, a Tomislav Dujmović baš je pokrenuo spor na Arbitražnom sudu HNS-a pa nam je prijetio bankrot. Pozvao sam Luku na stranu i rekao: „Imaš moje povjerenje i šansu da se nametneš, igraj kako znaš, neću te stavljati na klupu čak ni da podbaciš na deset utakmica zaredom!“ Moram li reći da je te jeseni bio uvjerljivo najbolji naš član. Da ga Plavi uoči proljetne polusezone nisu vratili, bili bismo prvaci, s njim sigurno. Ovako nam je Hajduk pobjegao za dva boda…

Kaže Bogdan da se već tada zrcalila nevjerojatna dimenzija:
- Imao je sve: rastrčanost, odličan šut i desnom i lijevom nogom, impresivan dribling kad u uvjetima „jedan na jedan“ trzne i krene munjevito, pregled igre… I tako skoro desetljeće i pol. Kruna je ovo što je doživio sinoć u Londonu. On je redovito željan nadigravanja i viteške borbe, stječeš dojam da se ne može umoriti. Njega nisi prisiljen tjerati ni na što. Kompletan je, inteligentan, pošten, discipliniran. Ukratko – savršen. Zbog toga na vrhuncu karijere nema premca ni u svjetskim relacijama. Ma, u Rusiji je bio fantastičan, veličanstven.

Hoće li još dugo trajati?
- Navršio je trideset i treću. Vidjet ćemo, tempo je jak. Vjerujem da će se junački držati i izdržati na postojećoj razini barem do tridesetpete. Braniti Hrvatsku, dirigirati, ne dopustiti da lovci na slavu u susretima s viceprvakom globusa dođu na svoje, kao što je došla Španjolska s onih nerealnih 6:0…

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri