Na kraju tjedna

Hrvatska među elitnih 19 medaljaša

10.06.2018.

Hrvatska među elitnih 19 medaljaša
Foto: Drago Sopta/HNS

Ovog ponedjeljka naša reprezentacija putuje u Rusiju na 21. završni turnir svjetskog prvenstva čiji prolog datira iz 1930. u Urugvaju, priređuje se svake četvrte godine, a nije ga bilo dvaput, 1942. i 1946. zbog strahota Drugog svjetskog rata. Vatreni na poprište zbivanja lete pod znamenitim statusom osvajača mondialskog odličja, jednog ali zaista vrijednog.

FIFA se često hvali da je brojem članica bogatija od UN. Dapače, danas ih ima 211 dočim su se Ujedinjene Nacije zaustavile na 193. Od tih 211 sastavnica Svjetske nogometne organizacije medalju s World Cupa ima ih samo 19. Zlatni su bili Brazilci (rekordnih pet puta, a jedini su sudjelovali na svih 20 turnira), po četiri titule pripale su Nijemcima i Talijanima, po dvije Argentincima i Urugvajcima, a po jednom je pokal dospio u ruke Englezima, Francuzima i Španjolcima. Što se tiče srebrnih, lista je ovakva: Njemačka (4), Argentina i Nizozemska (3), Brazil, Čehoslovačka, Italija, Mađarska (2) te Francuska i Švedska (1), E, sad smo mi na redu, naime bronca je odlazila tj. dolazila Nijemcima (4), Brazilcima, Francuzima, Poljacima, Šveđanima (2) te Amerikancima, Austrijancima, Čileancima, Nizozemcima, Portugalcima, Talijanima, Turcima i naravno Hrvatima! Stoga za leđima ostavljamo čak 192 države nogometne obitelji, konkretne i potencijalne suparnike i suradnike.

Evidentno je da bronca s Coupe du Mondea 1998. godine u Francuskoj svijetli za sva vremena. Nadamo se da neće vječno ostati usamljena… Podsjećamo da je bila glasovita po još dva podupirajuća uspjeha: Davor Šuker je sa šest pogodaka ponio naslov najboljeg strijelca plijeneći genijalnošću poteza i nemilosrdnošću egzekucije, a Miroslav Blažević neslužbeni tretman najboljeg izbornika budući da su kolege zaključile kako se u globalnoj postavci momčadi „njegova ruka osjećala najviše“. Pa smo ga prozvali trenerom svih trenera, sintagmom koja je u međuvremenu rado prihvaćena i citirana.

Što donosi Russia 2018 od 14. lipnja do 15. srpnja kad na moskovskom stadionu Lužniki pred 81.000 gledatelja summit počinje utakmicom domaćih i Saudijske Arabije, i završava derbijem logičkih favorita za zlato? Podsjećamo da je smotra po prvi put u Istočnoj Europi, zahvaljujući povjerenju važnih persona (22) iz Izvršnog odbora Fife koje su 2. prosinca 2010. na konvenciji u Zürichu na startu eliminirale Englesku, potom združene snage Belgije i Nizozemske odnosno Portugala i Španjolske?

Niti jedan od 31+1 sudionika nema natruha straha ni srama s obzirom na to da je ključno doći na taj festival sporta koji širom globusa kotira bolje i od Olimpijskih igara. Jedino se organizator plasirao izravno, ostali su s više ili manje prolivenog znoja izborili to što im doista pripada. Hrvati peti put u šest pokušaja, čime dokazuju moć i vitalnost, permanentnu klasu, opravdanu ambiciju. Nije dvojbeno da je šef postave Zlatko Dalić leđa podmetnuo kad je bilo najteže, da je Luka Modrić motor koji sve pokreće dajući štih naglašene ozbiljnosti i kreativnosti. Finiš kvalifikacija i aktualnih mini-priprema u fokus je gurnuo ofenzivca Andreja Kramarića; zapravo se gurnuo on sam.

Požutjele stranice mondialskih almanaha pretočene na suvremene tehnološke inovacije bilježe da je Lothar Matthäus na nevjerojatnih pet završnica od 1982. do 1998. odigrao 25 utakmica, da je Miroslav Klose na četiri manifestacije (2002. - 2014.) zabio najviše, 16 golova, da je Franz Beckenbauer jedini kapetan pobjedničke selekcije koji je zemljake na vrh doveo i kao izbornik, da su legendarni Franz (1966. - 1974.) i Phillip Lahm (2006. - 2014.) uz brazilsku zvijezdu Djalmu Santosa (1954. - 1962.) sva tri puta uvršteni u idealnu jedanaestoricu.

Strašni su ti Nijemci, vodeći po broju SP-medalja, 12 u 18 nastupa, jednom četvrti. Vladajući šampioni koji će u Rusiji braniti trofej iz Brazila. Kreću u skupini F s Meksikom, Švedskom i Južnom Korejom. Mi smo u D s Nigerijom, Argentinom i Islandom. Križaljka nokaut-faze kaže da se možemo sresti tek u moskovskom polufinalu 11. srpnja budemo li i mi i oni pobjednici skupine ili dan ranije u Sankt Peterburgu, također „među četiri“, ako natjecanje nastavljamo kao Runners-up Group D i Runners-up Group F. Bilo bi to više nego sjajno. Da im pokažemo kako „ono“ u Lyonu (3:0) 4. srpnja 1998. nije bilo slučajno!

Dakako da se ne zamaramo takvom kalkulacijom/kombinacijom. Nemamo pravo na prepotenciju. Imamo na nadu, na cilj koji se zove osmina finala. Samo polako i sigurno.

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri