Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija možete pronaći OVDJE.Slažem se

PrvaHNL.hr > Komentari

Na kraju tjedna

Vlatko bi bio sretan

14.04.2019.
Vlatko bi bio sretan
foto: HNS
  • Facebook
  • Twitter
  • Youtube
  • Instagram
  • Weibo
  • RSS

Ove nedjelje u Medulinu je završen četverodnevni interkontinentalni turnir reprezentacija U-15. Premijerni summit u čast predsjednika HNS-a s najdužim mandatom. Drago nam je da su pokal osvojili dečki iz Argentine, jedanaestercima (nakon 1:1) jači od meksičkih vršnjaka. Na taj način onih naših 0:6 ipak peče manje…

Na stranu natjecateljska dimenzija, ona je u toj kategoriji najmanje bitna. Uostalom, osim ovakvih, revijalnih, pioniri i nemaju službenih nastupa. Jedva čekaju mogućnost da se pokažu i iskažu. Stoga je sjajno što je Kuća nogometa okupila sedam momčadi s raznih meridijana i paralela: Argentinu, Slovačku, Kinu, Meksiko, Grčku, Južnu Koreju, Srbiju. A sjajno je i to što su svečano otvorenje uveličali toliki važni ljudi centrale u Hiltonu, Ulica grada Vukovara 269 A, Zagreb, funkcionari-kreatori i djelatnici-operativci: Davor Šuker, Marijan Kustić, Tomislav Svetina, Davor Ivić, Nenad Črnko, Zorislav Srebrić, Petar Krpan, Nenad Gračan, Tomislav Rukavina, Stjepan Merkaš, Nevan Šprajcer, uključujući zamjenika tamošnjega gradonačelnika Roberta Cveka.

Vlatko Marković to je uistinu zaslužio. Kao igrač, trener, instruktor, izbornik. Kao čovjek. Šef nacionalne nogometne unije od 18. prosinca 1998. do 5. srpnja 2012. godine čime je ispisao apsolutno rekordnu dionicu. Kad je Šekerman preuzimao njegovu funkciji prvo je naglasio: „Trudit ću se dostići Vlatkove uspjehe“. Srećom, čak ih je premašio, i sportske i organizacijske: neizostavnim sudjelovanjem A-selekcije na velikim natjecanjima, nevjerojatnim srebrom s posljednjeg SP-a, preseljenjem kompletne administracije na prostraniju i komforniju lokaciju, sređivanjem prvoligaških igrališta pa i završnim pripremama za gradnju stadiona na kojem će najčešće igrati Vatreni.

Sigurno ne bi bilo tako da karizmatski prethodnik nije ostavio solidnu kadrovsku i financijsku platformu.

Vrlo raduje što je manifestaciju - ne samo deklarativno - pozdravila i planetarna nogometna federacija. Njen program FIFA Forward pokrio je troškove, nema sumnje da će pristati na tradicionalno održavanje, a lijepo je što pritom nipošto nije zaboravljen Vlatko Marković sa svojim likom i djelom te sustavnim zalaganjem za razvoj najpopularnijeg sporta. Što se doista pamti i cijeni. Prigodna poruka Zvonimira Bobana, visoko pozicioniranog u Zürichu i nadasve aktivnog na brojnim područjima dotične asocijacije, ne spada ni u kakvu kurtoaznost već je istinski/iskreni stav o „Marku“, gospodinu i nogometašu od formata koji je lopti posvetio cijeli život. Podrazumijeva se da i Davor Šuker stalno rezonira u istom tonu, žaleći poput svih što je Vlatko otišao prerano.

Negdje smo pročitali da je zapravo – Vladimir. No Vlatko je ustaljeno ime te omiljene osobe iz Bugojna, potomka lokalnih Markovića ugostitelja i mlinara. Središnji branič reprezentativne klase, u austrijskom dijelu karijere prvorazredni vođa navale i etablirani strijelac. Uvijek srdačan i nasmijen unatoč nemilosrdnim udarima sudbine. Susretljiv, poduzetan, duhovit. Prirodan. Neočekivano vješt i u kontaktima s bankarima, biznismenima, trgovcima. Neprestano usredotočen na prosperitet Saveza koji mu je bio i ured i dom. Nije mu bilo problem obznaniti da je neprijeporni Dinamovac, ali da time ne emitira manje emocije prema bilo kojem drugom klubu. Napokon, bio je i trener Hajduka spreman žrtvovati bilo što za boje i interese Majstora s mora. Da se ne podsjeća kako je vodio „pogorelce iz Kranjčevićeve“, s kojima je u uzvratnom susretu play-offa za Prvu saveznu ligu 19. srpnja 1973. protiv Osijeka (Zagrebaši prošli uspješnijim raspucavanjem sa 11 metara) na Maksimir privukao 64.168 gledatelja koliko ih nije bilo nikad prije i nikad kasnije.

Vlatko bi bio sretan zbog ovakve smotre mladih igrača kojima je osnovni cilj prerastanje u – nogometaše. Ne bi žalio truda ni sredstava da im ubrza stasanje. Predsjednik Marković zabranio bi kritike, forsirao komplimente svjestan da bez djece nema budućnosti. U tom smislu pohvalama bi zasuo Hrvate koji su istarski tjedan okončali porazom 0:1 u ogledu s Grcima pa zauzeli poziciju br. 4.

Super, smjestili smo se među vodećima znači najboljima!  

Ataše zadužen za natjecanje Šprajcer informira da su svi sudionici najavili želju i volju za druženjem-nadmetanjem i dogodine. Dobrodošli!

  • Miroslav Blažević: "Najsportskiji grad Vatrenima opet sprema spektakl"

    26.09.2019.

    Miroslav Blažević: "Najsportskiji grad Vatrenima opet sprema spektakl"

    Daleko bi nas odvela analiza domaćih nastupa A-reprezentacije, no nije dvojbeno da su dvije odjeknule posebno. Prva – s Italijom u Poljudu 8. listopada 1995. u kvalifikacijama za EP 1996. u Engleskoj...

  • Pepeljuga postala princeza

    19.09.2019.

    Pepeljuga postala princeza

    Europa se podjednako čudi i divi hrvatskom prvaku, a talijanski mediji naglašenom skrušenošću glorificiraju majstore u plavom, očito je razlog i grižnja savjesti. Pritom doduše prilično teško...

  • Potvrditi Slovačku i - Europu

    09.09.2019.

    Potvrditi Slovačku i - Europu

    Veliki je optimizam Vatrenih uoči večerašnjeg sraza s Azerima na Bakcell Areni u Bakuu. Prijateljski suosjećamo s našim trenerskim dvojcem  Nikolom Jurčevićem i Marijem Tokićem, kojima baš ne ide u...

  • Sat nogometa, pardon - sat i pol

    08.09.2019.

    Sat nogometa, pardon - sat i pol

    Savršeni nastup Hrvatske u Slovačkoj oduševio je javnost napose senzibiliziranu za najpopularniju reprezentaciju. Kad se činilo da problemi potiru prednosti, razigrani Dalićevi momci demonstrirali su...

Učitaj više

Sljedeća utakmica

Portugal - Hrvatska

05.09.2020.