Statistički sasvim izjednačeni

Kad već spominjemo Fifu i njenu listu, Hrvatska je trenutačno sedma, Slovačka tridesetiprva. To može, ali i ne mora značiti mnogo. Naravno da smo optimisti glede sutrašnje partije izabranika Zlatka Dalića, premda prošlost doista upozorava. Barem na to da su zabranjene i natruhe bilo kakve umišljenosti, kamoli bahatosti. Čega se nitko i ne boji, svjestan visokog profesionalnog habitusa srebrnih s lanjskog mondiala. To prije što situacija u izlučnoj skupini za Euro 2020. nije idealna pa bi je svaki podbačaj dodatno zakomplicirao. Nadamo se dostojnom izdanju Vatrenih, kompletnom ulovu i što mirnijem putu u Azerbajdžan po nova tri boda u ponedjeljak!

A s aktualnim takmacem bilo je ovako:

SLOVAČKA – HRVATSKA 4:1

Bratislava 20. travnja 1994. nije odgovarala svježem šefu selekcije Miroslava Blaževiću koji je 23. ožujka startao senzacionalnim trijumfom 2:0 kod Španjolaca u Valenciji. Naime, ogled u slovačkoj metropoli bio je dogovoren ranije, u kratkoj izborničkoj eri Vlatka Markovića. Posebno je zasmetao kad su se za taj termin zainteresirali Englezi, nudeći bogati honorar za kreševo u Londonu. Uzalud. No brinući o „kvoti 7“, broju utakmica na koje klubovi godišnje moraju pustiti igrače u državnu momčad, Ćiro i direktor Tomislav Ivić u Bratislavu su zapravo poveli reprezentaciju Prve HNL sa samo jednim strancem, Mirkom Pavličevićem iz švicarskog Aaraua. Osim njega debitanti su bili i Samir Toplak, Darko Vukić, Milan Rapaić, Elvis Brajković, Zvonimir Soldo, Ardian Kozniku, Joško Popović i Miljenko Mumlek. Po drugi put nastupili Dejan Računica i Igor Cvitanović, treći put Slavko Ištvanić, jedino su Mladen Mladenović (pet), Ante Miše (sedam) i Dražen Ladić (osam) imali bogatiji staž. Domaći su nas „rastavili na proste faktore“, čast je koliko-toliko spasio Popovićev pogodak. Domaći as Peter Dubovsky u to je vrijeme bio član Real Madrida, nama je dvaput zabijao iz kaznenih udaraca što ilustrira paničnost obrane.

HRVATSKA – SLOVAČKA 1:2

Pula 29. svibnja 1998. planirana je za učvršćivanje samopouzdanja putnika na francuski Coupe du Monde. Nije upalilo, ipak smo izgubili pa je uoči polaska za povijesni Vittel raspoloženje popravljeno pobjedama na riječkom testu s Iranom (2:0) te zagrebačkom s Australijom (7:0). Ćiro je na pulski travnjak poslao Dražena Ladića, Darija Šimića, Igora Štimca, Slavena Bilića, Roberta Jarnija, Zvonimira Soldu, Aljošu Asanovića, Roberta Prosinečkog, Zvonimira Bobama, Davora Šukera, Gorana Vlaovića, naknadno su ulazili Vladimir Vasilj, Anthony Šerić, Goran Jurić, Igor Tudor, Silvio Marić i Ardian Kozniku. Osjećao se izraziti „zamor materijala“ poslije priprema na Bjelolasici pa Poreču, a ni opća klima nije bila ni blizu željene: zbog ozljeda s popisa za Francusku otpali su Alen Bokšić i Stjepan Tomas, zbog nediscipline Igor Cvitanović, a sve je teže bilo i s Bilićevim kukovima napadnutim artrozom… Gosti su poveli već u četvrtoj minuti, u međuvremenu je na igralište utrčao radoznali psić kojeg je bez pardona ulovio i odstranio slovački stoper Robert Tomašek. Izjednačio je Vlaović, no opet smo matirani. Loš dan za Ladića, i upozoravajuća slutnja da je tek jedna lopta premalo za Bobana, Prosinečkog i Asanovića. Tko bi tada pomislio da slijedi nezaboravna bronca!

SLOVAČKA - HRVATSKA 1:1

Bratislava 16. kolovoza 2000. spontano je prolazila u ozračju tri velike tragedije: na Braču je dan prije stradala glumica Ena Begović, tjedan je obilježila havarija ruske nuklearne podmornice Kursk u Barentsovom moru nadomak Arktika sa 118 poginulih, a nepuna dva mjeseca ranije na Tajlandu se smrtonosno u provaliju poskliznuo izletnik Peter Dubovsky užasavajući nazočnu obitelj. Strašno. Ponovo na Slovanov stadion nismo došli s najboljim kadrom, iako je bio neusporediv prethodnome. Startali su Željko Pavlović, Dario Šimić, Igor Štimac, Robert Kovač, Robert Jarni, Zvonimir Soldo, Igor Bišćan, Niko Kovač, Mario Stanić, Robert Prosinečki, Boško Balaban, priključivali se Stipe Pletikosa, Igor Tudor, Jurica Vranješ, Ivan Bošnjak, Stjepan Tomas, Mario Cvitanović, Krunoslav Jurčić. I dalje je ravnatelj s klupe Blažević. Kojeg je vrlo obradovao kapetan Prosinečki, povratnik s dvogodišnje stanke prouzročene razočaranjem/ljutnjom zbog statusa na SP-u 1998. Poveo je debitant Balaban, no ništa od pobjede.

HRVATSKA - SLOVAČKA 1:0

Rijeka 29. svibnja 2004. bila je poprište prve od dvije završne provjere za finalni turnir EP-a u Portugalu, drugu je Otto Barić također dobio 5. lipnja u Kopenhagenu, 2:1 s Danskom. Na Kantridi su se predstavili Stipe Pletikosa, Dario Šimić, Boris Živković, Robert Kovač, Josip Šimunić, Nenad Bjelica, Giovanni Rosso, Ivica Mornar, Milan Rapaić, Tomo Šokota, Ivica Olić plus Jasmin Agić, Mario Tokić, Jerko Leko, Niko Kovač, Mato Neretljak i Marijo Marić. Zabio Olić i napokon smo dobili nezgodnu slovačku klapu! Herr Otto forsirao je igru preko bokova koja se isplatila u kvalifikacijama, pa i tom zgodom kad je Rapaić centrirao za Olića čija je glava poslala loptu na pravo mjesto. Prije i poslije nije išlo jer su gorostasni stoper Stanislav Varga i nadahnuti vratar Miroslav König čistili sve.

HRVATSKA - SLOVAČKA 3:0

Rijeka 16. listopada 2007. kao proba između kvalifikacijskih sudara za EP 2008. u Austriji/Švicarskoj s Izraelom u Zagrebu (1:0) i Makedonijom u Skoplju (0:2). Sudeći po tom porazu u areni Filipa II Makedonskog nije baš upalila; srećom, glede plasmana sve je bilo riješeno. U Rijeci je Slaven Bilić postavio formaciju Vedran Runje, Dario Šimić, Vedran Ćorluka, Dino Drpić, Dario Knežević, Marko Babić, Jurica Vranješ, Jerko Leko, Ivan Rakitić, Eduardo da Silva, Ivica Olić, još su igrali Mario Galinović, Josip Šimunić, Ognjen Vukojević, Darijo Srna i Luka Modrić. Olić je poentirao dvaput, Vukojević jednom. Slovaci inferiorni, praktički bez učinka. Razlika ne toliko u pristupu, koliko u klasi. Koju je 35 dana kasnije zorno osjetila i glasovita Engleska, potpisujući kapitulaciju 2:3 na Wembleyju.

SLOVAČKA - HRVATSKA 1:1

Bratislava 11. kolovoza 2010. za uvod u novi natjecateljski ciklus, EP 2012. u Poljskoj i Ukrajini. Slaven Bilić svjestan obveze da neuspjeh u pohodu na SP 2010. u Južnoafričkoj Republici bezuvjetno valja popraviti uspjehom, kojemu je uvertira, eto, u Slovačkoj. Na sceni su bili Vedran Runje, Darijo Srna, Vedran Ćorluka, Gordon Schildenfeld, Josip Šimunić, Ognjen Vukojević, Ivan Rakitić, Luka Modrić, Niko Kranjčar, Mario Mandžukić, Ivica Olić (Mladen Petrić, Eduardo da Silva, Nikica Jelavić, Tomislav Dujmović). Autor izjednačujućeg pogotka Jelavić. Na kontra strani dosta zvučnim aktera – Martin Škrtel, Marek Hamšik, Robert Vittek, Miroslav Stoch, Filip Hološko…

Prema tome, u Slovačkoj smo zasad bez pobjede. Do 6. rujna 2019.!?

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.