Dan kad se na Maksimiru dogodila povijest

Bio je 17. listopad 1990. godine. Dan kad se na maksimirskom stadionu dogodila - povijest! Činjenice kažu da je hrvatska nogometna reprezentacija toga dana protiv Sjedinjenih Američkih Država odigrala prvu utakmicu u novijoj povijesti, a zapravo nagovijestila bogatstvo rezultata Vatrenih koji će u godinama što su uslijedile ponosno pronositi slavu “male zemlje za velika nogometna dostignuća”.

Čast da postane prvim izbornikom pripala je Dražanu Jerkoviću, koji je svojedobno ovako govorio o “utakmici svih utakmica”:

“Nije to bila ničija pojedinačna utakmica, to je bila utakmica Hrvatske. I meni je sve na toj utakmici bilo najdraže. Bilo što, bilo koga izdvajati, one koji su pribavili novce, one koji su napravili dresove, onoga koji je ugovarao susret, bilo koga od toliko ljudi zaduženih da do te utakmice dođe, tih trideset tisuća ljudi na Maksimiru, a ne samo igrače i nas na klupi - ne bi bilo pošteno. Sve skupa kad se zbroji - to je bila Hrvatska!”.

Pod Jerkovićevim vodstvom u dresovima s crvenim i bijelim kvadratićima, koji će s godinama postati prepoznatljivi u cijelom svijetu, Amerikancima su se suprotstavili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić, odnosno Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović, koji su ušli s klupe. Jerkovićev stožer činili su treneri Zdenko Kobešćak, Ivica Grnja i Vladimir Lukarić, liječnik dr. Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić, odnosno ekonom Nikola Marković.

Posebno važne uloge u nimalo jednostavnoj organizaciji utakmice i prikupljanju dozvola ponijeli su tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš, tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije Ante Pavlović, odnosno tadašnji direktor hrvatske reprezentacije Zorislav Srebrić, danas viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Davora Šukera, tadašnji menadžer reprezentacije SAD-a i hrvatski iseljenik iz Toronta, Ivan Opačak, ali i Duško Grabovac, Darko Tironi, Rudolf Sabljak, Janko Benčić, Vinko Hotko, akademski slikar Miroslav Šutej koji je dizajnirao dres s crvenim i bijelim kvadratićima, odnosno Marija Nemet, Jure Klarić, Ivo Pintarić, delegat utakmice Rudi Zavrl i, naravno, Nogometni klub Dinamo.

Pa ipak, jedan će čovjek više od drugih zauvijek pamtiti utakmicu. Aljoša Asanović postigao je prvi, povijesni pogodak za Hrvatsku i zakoračio u vječnost.

“A što reći… Pun stadion, emocije, ponos, nacionalni naboj, sreća… Iskreno, tada nisam bio svjestan važnosti tog gola, tek kako su godine prolazile shvatio sam koliko je bio važan, jer je označio početak nečega iznimno velikog, jer… Ta je utakmica bila više od utakmice, više od sportskog, nogometnog događaja. Tada je počela borba za našu državu, zastavu, himnu, obilježja… S druge strane, naravno da su postojale nedoumice, nismo znali kako će se sve to rasplesti, situacija je bila dramatična. Međutim, tada nisam puno razmišljao, odazvao sam se pozivu, jednostavno sam smatrao da moram biti na maksimirskom stadionu.”, kaže Aljoša Asanović koji se prisjeća trenutka kada je stigao poziv u Metz.

“Tada još nije bilo mailova, u klub je poziv došao faxom. Naravno da u Francuskoj uopće nisu razumjeli situaciju, oni su znali za Jugoslaviju i sad odjednom dolazi poziv za hrvatsku reprezentaciju. Branko Tucak mi je donio papir, poslije čega sam se kratko konzultirao s ljudima koji su organizirali utakmicu. I ništa, sjeo sam s predsjednikom Carlom Molinarijem, pitao me da li želim ići, rekao sam mu da želim i to je bilo to. Postojao je, doduše, jedan mali problem. Imali smo važnu prvenstvenu utakmicu i morao sam se u klub vratiti istog dana. Tako je i bilo, predsjednik mi je ustupio svoj privatni avion s kojim sam odletio u Zagreb i koji me čekao poslije utakmice. Na terenu sam bio samo do 58. minute i brzo na avion pa natrag u Francusku…”.

Aljoša ukazuje da neki igrači jednostavno nisu mogli biti dio te priče. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Boro Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića, Tomislava Ivkovića, Srećka Bogdana, Harisa Škoru i Davora Jozića, unatoč njihovim osobni željama za sudjelovanjem, klubovi nisu pustili na utakmicu. Jednako tako, isti se dan u Rusiji igrala uzvratna utakmica Europskog prvenstva mladih reprezentacija između Jugoslavije i SSSR-a, na kojoj su od Hrvata nastupili Robert Jarni, Miroslav Žitnjak, Andrej Panadić, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban i Alen Bokšić pa izbornik Jerković nije mogao računati niti na njih.

“Naravno da su svi htjeli doći, ali spletom okolnosti nisu svi mogli doći na utakmicu. I ne bih želio da ispadne kako smo samo nas četrnaestorica koji smo igrali bili heroji, to bi bilo neumjesno reći. Takva su bila vremena, nije svakome bilo jednostavno doći. I još nešto, veliku su ulogu odigrali Amerikanci, jedini koji su se u takvoj situaciji usudili doći u Hrvatsku i odigrati s nama prijateljsku utakmicu bez posljedica. Amerikanci su ispali veliki frajeri, ha, ha, ha…”, zaključio je Asanović.

Dva mjeseca poslije premijerne utakmice sa SAD-om Hrvatska je odigrala prijateljsku utakmicu s Rumunjskom u Rijeci i pobijedila 2:0 pogocima Zlatka Kranjčara i Srećka Bogdana, koji se priključio momčadi, baš kao i Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Jarni, Igor Štimac, Nikola Jurčević i Robert Rubčić.

HRVATSKA - SAD 2:1
ZAGREB - Stadion Maksimir. Gledatelja: 30.000. Sudac: Sergio Coppetelli (Italija). Strijelci: 1:0 Asanović (29’), 2:0 Cvjetković (33’), 2:1 Dayak (80’). Žuti kartoni: Shala (Hrvatska), Murray, Balboa (SAD).
HRVATSKA: Ladić (70’ Gabrić), Vulić, Dražić, Čelić, Kasalo, Peršon (71’ Židan), Shala, Kranjčar, Cvjetković, Asanović (58’ Mladenović), Mlinarić.
SAD: Meola, Trittschuh, Fraser, Banks (81’ Windischmann), Balboa, Armstrong, Harkes (57’ Bliss), Eichmann, Murray (46’ Dayak), Krumpe, Vermes.

 

 

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.