Domagoj Vida nogometno je odrastao u Osijeku gdje je njegov otac Rudika ostavio značajan trag. Vida je rano prepoznat kao veliki talent pa je u Osijeku debitirao kao 17-godišnjak za seniorski sastav, a ubrzo je za njega naraslo zanimanje kako hrvatskih, tako i inozemnih klubova. Vida se odlučio za odlazak u inozemstvo, pa je 29. travnja 2010. potpisao za Bayer Leverkusen gdje nije dobio puno prigoda. Karijeru je vratio na pravi trag dolaskom u zagrebački Dinamo gdje se u sezonu i pol nametnuo kao standardni prvotimac. Odličnim igrama zaslužio je i pažnju izbornika, ali i kijevskog Dynama koji ga je početkom 2013. doveo u svoje redove za šest milijuna eura. U svibnju 2014. godine, Vida je bio strijelac u finalu Ukrajinskog kupa kojeg je njegov Dynamo osvojio protiv Šahtara. U sredini sezone 2017./18., Vida je prešao u turski Bešiktaš.
Nakon dobre karijere u mladim selekcijama, posebice onoj U-21, Vida je na reprezentativni debi čekao do prijateljskog ogleda s Walesom u "svom" Osijeku 23. svibnja 2010. nakon čega je postao standardni član reprezentacije s kojom je bio na Euru 2012., SP-u 2014. godine te Euru 2016. godine. S Hrvatskom je 2018. godine kao standardni prvotimac osvojio srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu, a potom je bio član momčadi i na EURU 2020.
Vida je još u Osijeku postao ljubimac navijača, ali i trenera, zbog svoje borbenosti i trke. Beskompromisan kao igrač, Vida može igrati na obje stoperske pozicije, na poziciji desnog beka, pa i zadnjeg veznog, a zbog takve raznovrsnosti dobrodošao je svakoj momčadi.
1. | Hrvatska | 10 | +17 | 23 |
2. | Rusija | 10 | +13 | 22 |
3. | Slovačka | 10 | +7 | 14 |
4. | Slovenija | 10 | +1 | 14 |
5. | Cipar | 10 | -17 | 5 |
6. | Malta | 10 | -21 | 5 |