Zašto su trojica izbornika zaredom otišla prije roka

Ne, dolazak novog predsjednika HNS-a Davora Šukera i odlazak izbornika glavne državne momčadi Slavena Bilića ljeti 2012. godine po povratku s kontinentalnog summita u Poljskoj nema uzročno-posljedične veze budući da je dotični gazda svlačionice prekid suradnje najavio ranije, očito zasićen uzbuđenjima i neizvjesnosti tri mandata po dvije sezone.

Međutim, Igor Štimac, Niko Kovač i Ante Čačić oslobođeni su časne dužnosti kad je stvarno dogorjelo do nokata, u vezi s tim premijer nacionalne nogometne vlade i ministri uopće nisu dvojili, dapače, ekspresno su konstatirali da je dosta agonije i da se valja uzdati u lozinku „spas u zadnji čas“.

ŠTIMAC je trajao od 5. srpnja 2012. do 16. listopada 2013. U tom je razdoblju nanizao svih deset natjecateljskih i još pet prijateljskih utakmica. Učinak je bio skroman: osam pobjeda, dva remija, pet poraza, razlika pogodaka 23:17 s pripadajućih 57,78 posto uspješnosti. Na žalost, za njegove misije zabilježena je povijesno najlošija mini-serija kad su posrijedi nastupi za bodove: u četiri preostala izlučna sraza skupine gubio je od Škotske 0:1 u Zagrebu, ostvario neodlučeno 1:1 kod Srbije u Beogradu, pa ponovo stradao u Maksimiru, 1:2 od Belgije, da bi kap čašu prelila slomom u Glasgowu kad je Škotska slavila 2:0. Previše promašaja i tek jedan poen od 12 mogućih. Naime – premalo i pretužno, više nego jadno.

Igor je rabio 39 nogometaša, plus četvoricu koja su dežurala na klupi.

To su: Stipe Pletikosa, Danijel Subašić, Antonio Ježina, Dario Krešić, Darijo Srna, Šime Vrsaljko, Josip Šimunić, Ivan Strinić, Danijel Pranjić, Hrvoje Milić, Josip Pivarić, Mario Maloča, Domagoj Vida, Vedran Ćorluka, Gordon Schildenfeld, Dejan Lovren, Igor Bubnjić, Ognjen Vukojević, Ivan Rakitić, Luka Modrić, Niko Kranjčar, Milan Badelj, Josip Radošević, Arijan Ademi, Franko Andrijašević, Mateo Kovačić, Ivo Iličević, Mario Tomasov, Jorge Sammir Cruz Campos, Alen Halilović, Ivica Olić, Mario Mandžukić, Eduardo Alves da Silva, Ivan Perišić, Nikica Jelavić, Nikola Kalinić, Ante Vukušić, Ante Rebić, Leon Benko odnosno Ivan Kelava, Dario Knežević, Manuel Pamić, Mateo Pavlović, Ivan Vargić.

Nije manjkalo bombastičnih izjava. Tako je, primjerice, poslije 2:0 sa Srbijom u Zagrebu ožujka 2013. izbornik ispalio "Samo je nebo iznad nas!" A prethodno, odmah u prologu neovisno o bolnih splitskih 2:4 na premijeri sa Švicarcima (dvostruki strijelac za goste naknadno ubačeni Marijo Gavranović, autor sinoćnja dva gola Rijeke u Beču), čekajući Makedonce u Zagrebu za tri boda, koje smo jedva dobili zahvaljujući došljaku iz pričuve Jelaviću, elokventni Štimac je podvukao: "Jači smo nego brončani Vatreni, današnja momčad bolja je po mnogim kriterijima, igra modernije jer je bogatija za kompletnije igrače".

Kad je krenulo nizbrdo posegnuo je pak za ovakvim procjenama: "Ako danas odem ja, sutra će Šuker, preksutra Mamić. U hrvatskom nogometu postoji totalna destrukcija s obzirom na to da se subkulture, koje su vrlo malene na tribinama, ponašaju rušilački. Potpomognute medijima, po mojem sudu nehrvatski orijentiranim, huškaju ljude na linč, pozivaju samo na uništavanje i ničim ne pridonose pozitivnoj atmosferi oko reprezentacije…"

Je li danas drukčije, i govori li govornik jednako?

KOVAČ je nasljednički startao 16. listopada 2013 i ostao do 9. rujna 2015. Prva i ključna zadaća bila je drugoplasirane iz skupine, koji su za Belgijancima zaostali punih devet koraka, preko Islanda odvesti u Brazil. Velika je sreća što nam je zapalo ne baš snažno društvo iz Reykjavika, neusporedivo pogodnije negoli danas. A u ždrijebu su prijetili Francuzi, Šveđani, Rumunji. Učinio je Niko osnovno – u gostima ulovio 0:0, kod kuće elegantno prošao 2:0.

Ukupno je team vodio u 19 susreta s deset pobjeda, pet partija bez odluke i četiri poraza, gol-razlika 35:16, uspješan 61,40 posto.

Na sceni je bilo 45 neposrednih protagonista: Stipe Pletikosa, Danijel Subašić, Lovre Kalinić, Ivan Vargić, Darijo Srna, Ivan Tomečak, Šime Vrsaljko, Josip Šimunić, Danijel Pranjić, Ivan Strinić, Hrvoje Milić, Marin Leovac, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren, Domagoj Vida, Gordon Schildenfeld, Marko Lešković, Tin Jedvaj, Matej Mitrović, Ivan Rakitić, Luka Modrić, Milan Badelj, Ognjen Vukojević, Mate Maleš, Marcelo Brozović, Ivan Perišić, Mateo Kovačić, Mario Pašalić, Alen Halilović, Domagoj Antolić, Mato Jajalo, Marko Rog, Jorge Sammir Cruz Campos, Ivo Iličević, Ivica Olić, Mario Mandžukić, Nikola Kalinić, Nikica Jelavić, Andrej Kramarić, Eduardo Alves da Silva, Leon Benko, Duje Čop, Ante Rebić, Marko Pjaca, Anas Sharbini. Priliku nisu dočekali Oliver Zelenika, Igor Bubnjić, Niko Kranjčar, Mijo Caktaš i Mario Šitum.

Puklo je na tzv. vezanoj štednji, kad je prvih dana rujna 2015. lansirna rampa prema Euru u Francuskoj trebala biti popločena bodovima iz Bakua i Osla. Nije išlo, zato što je Robert Prosinečki, lider Azerbajdžana, dopustio mršavih 0:0, a Norvežani su nabili i gas i nas pa na Ullevaalu ulili dva komada. Računajući domaćih 1:1 s Talijanima na Poljudu opterećenom famoznom „svastikom“ bila je to trilogija s tanka dva boda premda su optimisti kalkulirali sa svih devet. Igra je proglašena bezidejnom, šanse za EP 2016. opasno ugroženima.

Cijelo vrijeme je zapravo poteškoća bila s odnosom izbornika i izabranika, nesklonih njemačkoj strogosti koja se redovito pretvarala u krutost a katkad, navodno, u tipičan germanski dril i glede igranja i glede ponašanja. Spone su definitivno popucale čim je za prazan hod u Oslu optužio internacionalce "koji se nisu bacali na glavu, a tako ne ide". Razlaz je bio neminovan, sa sjećanjem na Sao Paulo i druge dvije brazilske destinacije u kojima nije izboren drugi krug SP-a, prolazak među 16. Završna ocjena mjerodavnih: Niko Kovač bio je neiskusan, nesklon kompromisima, slabe komunikacije s nogometašima i nesnalažljiv u općoj klimi koja karakterizira hrvatski nogomet.

ČAČIĆ je bio u sedlu od 21. rujna 2015. do 7. listopada 2017. Već je nominacija/aklamacija potaknula dežurne kritizere na podjednako žučne i ironične prosvjede, antijunak je naravno bio – precizni mehaničar s licencom za popravak radijskih i televizijskih aparata. To što posjeduje i onu najvišu, nogometnu, kao da nije važno. Spočitavala se i nekarizmatičnost, no isprva su rezultati bili OK: Ante i dečki matirali su Bugare 3:0 u Zagrebu i Maltežane 1:0 u La Valletti zahvaljujući čemu je osigurana druga pozicija (iza Italije) u izlučnoj grupi te izravan prodor na smotru Europljana u Francusku. Nehotice su pomogli i Azzurri, sređujući doma Norvežane 2:1 iako su gubili.

U 25 utakmica ovog šefa stožera omjer glasi 15-4-6 (48:24), uspješnost u postocima 65,35. Dopalo se kako na Euru tučemo Turke 0:1 i tada vladajuće Španjolce 2:1, šteta za nedorečenost u četvrtfinalu s Portugalcima i 0:1 u 117. minuti za što je spontano krivim proglašen skamenjeni ravnatelj iz tehničkog prostora.

U čijem je turnusu zabilježena rekordna pobjeda otkad je Vatrenih, 10:0 sa San Marinom prijateljski u Rijeci, a na turniru u Nanningu završavalo se 2:5 s Čileancima i 4:5 s Kinezima penalima, odjeknulo je 2:1 treće postave u Los Angelesu s pljuskom velikim favoritima Meksikancima.

Zbog tih revija u terminima izrazite nekompletnosti dospjelo se do nevjerojatne brojke od čak 58 Čačićevih sudionika s travnjaka: Danijel Subašić, Lovre Kalinić, Ivan Vargić, Dominik Livaković, Andrej Prskalo, Darijo Srna, Šime Vrsaljko, Nikola Matas, Fran Tudor, Josip Juranović, Mato Miloš, Josip Pivarić, Marin Leovac, Borna Barišić, Vedran Ćorluka, Domagoj Vida, Dejan Lovren, Gordon Schildenfeld, Marko Lešković, Tin Jedvaj, Matej Mitrović, Goran Milović, Jakov Filipović, Mateo Barać, Toni Datković, Mile Škorić, Nikola Katić, Zoran Nižić, Denis Kolinger, Ivan Rakitić, Luka Modrić, Milan Badelj, Marcelo Brozović, Mateo Kovačić, Ivan Perišić, Marko Rog, Franko Andrijašević, Ante Ćorić, Filip Bradarić, Ivan Močinić, Domagoj Antolić, Alen Halilović, Josip Mišić, Ivan Šunjić, Filip Ozobić, Luka Ivanušec, Nikola Vlašić, Lovro Majer, Ivica Olić, Mario Mandžukić, Nikola Kalinić, Marko Pjaca, Duje Čop, Andrej Kramarić, Ivan Santini, Mario Šitum, Antonio Perošević, Mirko Marić. Nisu ulazili također pozvani Danijel Pranjić i Duje Ćaleta-Car.

Početak kvalifikacijskih muka lociran je na Islandu uz gol primljen u završnici utakmice. Slabašno Kosovo u Zagrebu je ispraćeno grozničavo, samo 1:0. Turska nas je u Eskisehiru ubila u pojam zajedno s mađarskim sucem, točka na "i" tmurno-turobne stvarnosti pala je s izjednačenjem Finaca u posljednjim sekundama na Rujevici. Nema nikakve dvojbe da je Ante Čačić izgubio i konce i uzde, sebe isto tako. Slutilo je na potpuni raspad sustava i sastava. Rez neizbježan.

Srećom, Zlatko Dalić je trijumfalno odmarširao Kijevom, 2:0, i eto nas u play-offu. Jest istom dozom ponositosti i potištenosti AČ zaključio "Pa ja sam izabrao te igrače, Dalić ih je jedino vodio…" , ali pustimo osobne preokupacije, za njih nije ni vrijeme ni mjesto.

Teško Grcima. Što još reći, osim "Dala, unaprijed ti hvala!"

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.