Milivoj Bračun: "Hrvatsku ne treba zanimati tko joj je protivnik"

Član Dinamove šampionske generacije iz 1982. godine, profesor kineziologije i trener brojnih klubova (od sadašnjih hrvatskih prvoligaša vodio Istru, Rijeku, Inter, Slaven Belupo), također i ex-izbornik reprezentacije U-17 uvijek je spreman za javno promišljanje. Glede spektakla u dvorima Kremlja ističe nimalo ne dvojeći:
- Posve je nebitno na koga idemo, time se ne trebamo opterećivati. Jedino je važno da maksimalno iskoristimo vlastiti potencijal. Jer što znači s kim smo: ako je netko malo slabiji - onda smo već prvaci svijeta, ako je netko malo jači – onda je smak svijeta! Po tradiciji reagiramo impulzivno, ekstremno. A to nije ni potrebno, ni korisno, ni realno.

Bračun objašnjava:
- Drugi krug, dakle mjesto među šesnaestoricom, izborit će dvije selekcije. Zašto se opterećivati nositeljem, po logici stvari kvalitetnijim, a mi smo pak logički jači od ostale dvojice. Jasno da takav stav ne drži vodu; može se bljesnuti, može se podbaciti. Ipak je to turnirsko nadmetanje u kojem je uvijek sve otvoreno. Međutim, cilj treba biti prolazak skupine. Hrvatska je za to apsolutno sposobna, štoviše, bilo bi normalno. Podrazumijeva se stanovita naklonost sportske sreće, ništa više, dovoljno smo moćni da odemo u elitu.

Možda elitnost predmnijeva četvrtfinale…?
- Neka, zašto bi nam bilo nedostižno? U jednoj utakmici sve karte su na stolu. Posrijedi je i posebna inspiracija.

Koliko je momčad osokoljena promjenom izbornika te brisanjem Ukrajine i Grčke s postojeće nogometne mape?
- Čačićeva krivnja manja je od Dalićevih zasluga. Opet se ispostavilo da nakon sjajnog starta neshvatljivo kompromitiramo kvalifikacije. Zar tako nije bilo u Štimčevom i Kovačevom mandatu? Ako nema izazova, nema ni poticaja. Opustimo se i podbacimo. Ispostavlja se da nas motiviraju suparnici visoka ranga i situacije koje se pretvaraju u kritične.

Ništa strašno, čim i dok isplivamo iz svake takve zamke...
- Slažem se. Presudno je plasirati se. A Hrvatima nije izmakla četvrta velika manifestacija zaredom: EP u Poljskoj, SP u Brazilu, EP u Francuskoj, SP u Rusiji. Nismo ni svjesni kakav je to niz!

Divan. Strašan. Hoće li kapetan Modrić biti na raspolaganju i za idući EP širom Starog kontinenta?
- Dogodine navršava tridesettreću. U rujnu. Nisu to godine ni za kakav rastanak, nisu ni teoretski. Sve ovisi o njemu. Pozitivno je što ne manjka kandidata sličnog profila, to su pogotovo Badelj i Kovačić, u određenim solucijama i Rog.

Toliko o – Moskvi. Sad je na redu – Osijek :
- Što se tiče kup-susreta i pobjede Hajduka u Gradskom vrtu, čudi me izjava Splićana raspaljena u naslovu: „Sezona je spašena!“ Ne razumijem, zar su spasili sezonu plasmanom u polufinale državnoga kupa? Klub takvog formata i ambicija može je spasiti jedino osvajanjem trofeja. A biti u završnom kvartetu ne znači i ne vrijedi osobito, nije to ni za drvenu medalju, eventualno papirnatu. Majstor s mora stoga mora učiniti mnogo više da bi sezona doista bila spašena. Bit će teško iako je novi trener, Kopić, donio osvježenje. Igra im je na trenutke dobra, na trenutke tako-tako. Nije rješenje u toliko stranaca, oni nehotice razbijaju poznati hajdučki gard sveden na agresivnost i agresivnost, ne toliko na kombinatoriku, na pasove. I još nešto: Kopićev će se udio procjenjivati na kraju natjecateljske godine, u svibnju. Preuzeo je sastav s kojim nije prošao pripreme, štošta je naslijedio, zatekao, i tko zna je li zadovoljan tuđom ostavštinom. Vidjet ćemo na proljeće rezultate njegovih radova.

Kako Milivoj tumači posrnuće Osječana, kojima se još osvećuje ljetna revija europskim terenima?
- Iscrpile su ih kvalifikacija za EL fizički i psihički. Nemaju pobjednički mentalitet, kao da igraju kad ih takmac inspirira, u protivnom djeluju prilično blijedo.

Promjenljiva je i Rijeka?
- Dugo je u Europi, nižu se nezgodni ispiti, ne zaboravimo da je osjetno oslabljena odlaskom Andrijaševića, Ristovskog i Bezjaka, tu je i ta čudna situacija s Gavranovićem. Nije lako voditi takvu cjelinu. Smatram da se puca na trijumf u kupu, koji bi bio više nego solidan i Kek bi nastavio seriju.

Sviđa se Bračunu što se za predsjedničku poziciju u HNS-u bore dvojica, Šuker i Šimić:
- Svakako, to je pozitivno, konkurencija potiče. Pozdravljam odluku Saveza da pomogne prvoligašima u vezi s igralištima. Svaka čast, bitno je da ima novca, a ima ga, plasman u Rusiju i u tom smislu je kapitalan.

Tko će biti svjetski prvak?
- U fokusu je uvijek isto društvo: Brazilci, Nijemci, Španjolci.

Je li novi hrvatski prvak onaj stari, Dinamo?
- Da, to je riješeno. Plavi vješto koriste probleme drugih i svojim potencijalom zapravo marširaju.

Dolazi li i on na stadione?
- Ponekad. Intrigiraju ti mladi: Benković, Moro, Sosa, Šemper, Bašić, Ivanušec, Majer…

I Ćorić?
- Ante je u izvjesnoj krizi koja bremza, zbog toga neupitni talent ne iskazuje u kontinuitetu. Inače, ne brinem za naš nogomet, u svakoj generaciji pojave se barem trojica posebnih i stalno putujemo prema visokim kotama.

Nakraju je otkrio:
- Kad mi dosade profesionalni klubovi, sudionici nesmiljene borbe za svaki bod budući da Liga 10 nije jednostavna, svratim do amatera. Recimo u Trnje. Gledam tamošnjeg trećeligaša i uživam u „peti“, „tunelu“, „sombreru“. U rezultatu 6:1, mnogo zgodnijim od 1:1 ili 0:0.

Kakvo je njegovo Dugo Selo?
- Dobro. U granicama (ne)mogućnosti. Možda odem već na zimu.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.