Na kraju tjedna

S Nigerijom 1:1

02.12.2017.

S Nigerijom 1:1
Foto: Getty Images

Petak bio, petak prošao. Danas je subota, vraćamo se u mirnu (?) svakodnevicu nakon burnih moskovskih događaja. Ždrijeb SP-a servirao nam je, objektivno, vrlo teške suparnike, valjda nikad teže kad je posrijedi planetarni nogometni festival. Ali, nemamo što kukati – sigurno ni konkurenti nisu sretni što su osuđeni na Hrvate!

Dvije sekvence iz raskošne dvorane Kremlja povrh rijeke Moskve, a nedaleko Crvenog trga posebno smo zamijetili. Onu prvu, simpatičnu, kad je Diego Armando Maradona svom prvom susjedu za pultom s kuglicama Nikiti Pavloviču Simonijanu šeretski sugerirao da samo dobro, temeljito promiješa. Poanta je u tome da je Nikiti ostala tek jedna plastična „loptica“ pa nije imao što miješati! Druga, dramatična, kad je Fabio Mamerto Cannavaro iz četvrte zdjele izvlačio sudionika skupine D, partnera Argentini, Hrvatskoj i Islandu. Četiri preostale skrivene ceduljice (ne pet jer Srbija je prethodno spakirana u grupu E u kojoj je bila tek jedna europska selekcija, Švicarska) nosile su imena Japana, Južne Koreje, Nigerije i Paname. Naravno da smo navijali za Panamu, onda za Koreju, u redu – može i Japan starog znanca Vahida Halilhodžića, samo ne Nigerija! No Fabio je izvukao baš nju. Normalno da su se instinktivno nabrale obrve i stisnule usne predsjedniku Davoru Šukeru i izborniku Zlatku Daliću. Budući da su Nigerijci iznimno talentirani, motorični, u natjecateljskom smislu nadasve opasni, beskompromisni, uspješni. Šteta što ih nismo izbjegli.

Nadamo se da će 16. lipnja 2018. nešto prije ponoći u Kaliningradu razočarani Afrikanci definitivno podvući „Kakav peh, zar smo morali naletjeti na Modrića i njegove…!?“

S Argentincima smo igrali četiri puta, jednom službeno i triput neslužbeno, imamo pobjedu, remi i dva poraza, gol-razlika 4:5. Islanđane smo sretali isključivo u kvalifikacijama, šest puta, tu su četiri trijumfa, jedan neodlučeni rezultat i jedna „nula“, u pogocima impresivnih 11:2. Kad se radi o Nigerijcima, rubrika je prazna. Međutim…

Međutim, ipak smo se sučelili, dvaput, upravo na interkontinentalnim završnicama!
1) Na FIFA World Cupu sastava U-20 u Kolumbiji 2011. svladali su nas 5:2;
2) Na FIFA World Cupu sastava U-17 u Čileu 2015. dobili smo ih 2:1.

Autor ovog teksta, tada reporter Sportskih novosti, izvještavao je s oba summita kao jedini hrvatski novinar.
Emocije su dakako podijeljene. U kolumbijskom gradu Armeniji smo 3. kolovoza 2011. praktički rastavljeni na proste faktore. Šef Ivica Grnja na teren je poslao ovu jedanaestoricu: Matej Delač, Roberto Punčec, Renato Kelić, Tomislav Glumac, Mario Tičinović, Arijan Ademi, Zvonko Pamić, Ivan Blažević, Dejan Glavica, Andrej Kramarić, Ivan Lendrić. U drugom dijelu su ulazili Franko Andrijašević, Filip Ozobić i Frano Mlinar. Na klupi ostali Dominik Picak, Michael Paradžiković, Ivor Horvat, Marko Lešković, Antonio Jakoliš, Anton Maglica i Marin Zulim.

Protivnički trener zvao se John Obuh. Zanimljivo da je cijelo vrijeme na terenu držao aktualne A-reprezentativce Kennetha Omeruoa, braniča, te napadače Ahmeda Musu i Olarenwajua Kayodea. Po jednom su zabili i Musa i Kayode, također i Kramarić, jedini koji se iz toga uzrasta probio do Vatrenih. O igri bolje ne pričati – bili smo inferiorni u svim elementima, napose tjelesnom. Tamnopute „gazele“ skoro da su se šalile sa zbunjenim predstavnikom Starog kontinenta, hrvatskom ekspedicijom koja je prije toga izgubila od Saudijske Arabije 0:2, poslije pak, sasvim deprimirajuće, od slabašne Gvatemale 0:1. Spomenimo da je sada Musa član Leicestera i da vrijedi 17 milijuna eura, već je skupio 64 nastupa za A-Nigeriju. Kayode je u Gironi, 4 milijuna eura i tri utakmice s najboljim zemljacima, ali on je 1993. godište kao i Omeruo, profesionalac Kasimpaše koji je nanizao 33 partije za glavnu postavu svoje zemlje i procijenjen je na dva milijuna eura.

Dug je vraćen 23. listopada 2015. na SP-u kadeta u čileanskoj pacifičkoj destinaciji Coquimbu spojenom s poznatijom La Serenom. Izabranici Darija Bašića su spektakularno nadigrali budućeg pobjednika turnira i osvajača rekordne pete titule svjetskog šampiona u tom uzrastu, što je priznao i strateg Emmanuel Amunike. Igrali su Adrian Šemper, Matej Hudeček, Branimir Kalaica, Vinko Soldo, Borna Sosa, Luka Ivanušec, Nikola Moro, Marko Gjira, Davor Lovren, Josip Brekalo i Igor Karlo Majić, naknadno i Neven Đurasek, Matko Babić, Ivan Delić. Strijelci Brekalo i Majić.

Prema tome, može se. Nema razloga ni zapreka da Zlatko Dalić i momci ne povise na – 2:1!

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri