Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija možete pronaći OVDJE.Slažem se

PrvaHNL.hr > Komentari

Intervju tjedna

Robert Prosinečki:
"Ako je ova Hrvatska
poput brončane, ne
treba se plašiti
Nigerije"

08.06.2018.
Robert Prosinečki: "Ako je ova Hrvatska poput brončane, ne treba se plašiti Nigerije"
foto: UEFA
  • Facebook
  • Twitter
  • Youtube
  • Instagram
  • RSS

Njega se pamti, poštuje i pita. Jer svakako spada među naše najbolje nogometaše svih vremena, u glasovitih Top 10. I zbog toga i zbog činjenice da je aktivno partricipirao na tri World Cupa, aktualnog izbornika Bosne i Hercegovine zamolili smo za razgovor koji je jednog popodneva više nego opravdano prebačen na iduće dopodne.  

Naime, Robert Prosinečki javio se ovog četvrtka iz posebne situacije:
- Kćerka ima maturalnu zabavu, pa sam je dopratio. Čujemo se sutra.

Ništa jednostavnije. Njega bi se isplatilo čekati i mnogo duže. A ako se prvi ples podrazumijevao s ocem te ako se Robert Prosinečki na podiju snalazi kao na igralištu, bila je to rapsodija kojoj bi zavidio i famozni Fred Astaire rođen kao Frederick Austerlitz, američki filmski glumac, pjevač i pogotovo plesač austrijskih korijena, čija je karijera trajala 76 godina.
- Da, ja sam na svjetskim prvenstvima A-reprezentacija startao 1990. godine u Italiji.

Tada je imao 21 i nešto. Mi, kroničari s ove strane Sežane, zabilježili smo da je proglašen najboljim mladim nogometašom planetarnog turnira, premda su – navodno – neke ankete prednost dale nestašnom engleskom dečku Paulu Gascoigneu, dvije godine starijem.
- Ni ja se više ne sjećam, niti je bitno. Žao mi je što nismo otišli u polufinale nakon onih produžetaka i jedanaesteraca u Firenzi, posrećilo se Diegu Maradoni i njegovim Argentincima.

Ah, toga dana rezultat ipak nije bio sasvim poražavajući jer su novinari pod FIFA-sponzorstvom odigrali 3:3. Premda su prvo poluvrijeme gubili 0:4. Ne pitajte otkud takva rotacija, bilo je vrlo jednostavno: jedan suparnički pogodak poništili smo tvrdeći da je bilo zaleđe (tko mari za suca!), u nastavku odigrali na granici grubosti te dvaput zabili nogom, jednom rukom i to je tih 3:3. Čista prevara, u skladu s državom koja se uskoro raspala...
- Turnir je bio sjajan. Pamtim sve, svi uvijek pamte sve, takve se manifestacije na zaboravljaju. Glavno da si tamo!

Ne zaboravimo da je pod YU-zastavom bila dominantna većina Hrvata, 9 od 22: Tomislav Ivković, Robert Jarni, Davor Jozić, Zoran Vulić, Andrej Panadić, Robert Prosinečki, Zlatko Vujović , Davor Šuker, Alen Bokšić, deseti je bio Srećko Katanec, Hrvat iz Međimurja koji je preseljenjem u Ljubljanu postao Srečko i – Slovenac. Bio bi u postavi i Zvonimir Boban, da nije kažnjen zbog povijesnih događaja 13. svibnja te godine uoči neodigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde. A i izbornik je bio naše gore list: jednom je Ivica Osim slučajno baš ovom reporteru za SN izjavio „I ja sam neki Hrvat, poljskog porijekla“ što se potom citiralo u raznim prigodama s isto takvim porukama.

Priča iz Francuske 1998. bila je i ostala posebna, s Hrvatskom na pobjedničkom postolju sa šefom Miroslavom Blaževićom i eskadrilom ekstra klasa koje je nepotrebno nizati, zauvijek zapisane u almanahu i srcu:
- Uspjeh za povijest i ponos. Kruna nogometa, kruna karijera. Treće mjesto na kugli zemaljskoj, tako velika stvar za tako malu zemlju!

Često se provlači da se moglo i više?
- Znam. No znaju li oni koji to govore da se moglo i manje? Nisam za analize u stilu "Što bi bilo da je bilo" jer to su obična naklapanja. Pustimo eventualnosti. Činjenica je da nas u međuvremenu nije sustigao niti jedan naraštaj, štoviše: od četiri moguća turnira izborena su tri na kojima nismo prolazili skupinu. Ni u Japanu 2002., ni u Njemačkoj 2006., ni u Brazilu 2014. Bio sam na Dalekom Istoku, štošta nije štimalo, na dnevnom redu bila je i žrtva smjeni generacija, događa se i drugima. Šteta što smo olako izgubili od Meksika, da ne spominjem Ekvador protiv kojeg smo mogli sve popraviti. Nismo, i morali smo doma. To je tako. Nerijetko su očekivanja puno veća od realnih mogućnosti. Zar nije bilo bitno, najbitnije, uopće doći u Japan!

U Južnoafričkoj Republici 2010. nije bilo Croata. Bit će dakle u Rusiji 2018. S kakvim šansama?
- Kao prvo, nisam gledao reviju s Brazilom u Liverpoolu, bio sam sa svojima u Južnoj Koreji. No čuo sam i čitao dosta o kvalitetnom prvom dijelu i stanovitim propustima u drugom. Ako netko voli nadigravanje – to sam ja. S dopunom: volim i natjecanje. Stoga zaključujem kako nikad nije dobro kad se izgubi.

Nerijetko se uspoređuju naraštaji i igrači. Koliko je najpopularniji sport evoluirao u tih 28 godina, od Italije do Rusije?
- Nezahvalna tema. Jasno da se stalno napreduje, da je danas potpuni naglasak na fizičke komponente. Što ne znači da momci iz 1990. ne bi bili konkurentni i u tom segmentu.

Niti su sadašnji inferiorni tehnički, dapače, u tehnici primijenjenoj u punoj brzini?
- Najsposobniji bi bili standardni u svakom razdoblju i u svakom sustavu. Trkački, tehnički, taktički.

Prosinečki vadi osnovni postulat:
- Igra se loptom. Ključna je ona, ne ni snaga ni sprint kombiniran s maratonskim dionicama.

Smatra se da je Vatrenima odlučujuća utakmica ova prva, 16. lipnja u Kalinjingradu s Nigerijom. Afričke perle sigurno nisu lagan zalogaj...?
- Nije nitko. S tim da je nužna objektivnost: ako se Hrvatrska 2018. stavlja u paralelu s Hrvatskom 1998., smiješno je bojati se i Nigerije i Islanda iako su i njihovi plusevi evidentni. Ne kao hrvatski; oprostite, nemamo kaj pričati. Ili je ta priča o jednakoj ili čak većoj vrijednosti u odnosu na Brončane netočna.

Kako se njemu čini?
- Poštujem egzaktne podatke: naši reprezentativci zaista su veliki, i odreda članovi velikih klubova. Vrhunski idu s vrhunskima. Bogati poslodavac ne štedi, nije mu problem uzeti pravog, skupog. Zato je rezonska procjena da smo kadri otići ne samo iz skupine, nego se u nokaut-fazi ravnopravno nositi skoro sa svima, to prije što u jednoj utakmici nikad nikome nije zagarantirano ništa. Pa i ta slika, ti raporti s Anfielda kažu da smo trebali povesti. Zašto ne i dobiti da se zapelo iz petnih žila!

Ukazuje i na popratne elemente:
- Nema uspjeha ukoliko se sve ne posloži. Zajedništvo, atmosfera, podrška, forma, sreća. Jako je važna karika javnost. Veseli što reprezentacija uživa silnu potporu Hrvata iz svih dijelova tuzemstva i inozemstva. Simpatiziraju nas i drugi.

Ne ustručava se prst uprijeti u arhitekta svih nada i osovinu bez koje se ne (o)kreće:
- Luka Modrić. Čovjek je u pet sezona s Real Madridom osvojio četiri Lige prvaka. Ako će on biti u optimalnom izdanju – ne tek solidan, već genijalan – šire se horizonti. On je presudan. Makar se ne smije nimalo umanjiti značenje Ivana Rakitića-Rakete, čvrste obrane i nekolicine mladića koji nadiru, naprimjer Ante Rebića.

Odbija prognozirati budućeg prvaka:
- Nemojmo biti naivni pa vjerovati u senzaciju, u čudo. Desetljećima samo u svemu tome i što zamjećujemo – da "kantu" odnose isti: Brazilci, Nijemci, Talijani, Španjolci, Francuzi, Argentinci...

Kako Robijevi Bosanci i Hercegovci?
- Zadovoljan sam s tih nepunih šest mjeseci. Triput smo odigrali 0:0, s Amerikom u gostima, s Crnom Gorom na domaćem i Senegalom na neutralnom terenu, u Americi izgubili od Meksika 0:1, u Bugarskoj svladali domaće 1:0 i nedavo u Koreji tamošnje mondialce 3:1. Prema tome, stanje redovno, uspješno, poticajno.

Nemojte misliti da RP konstatacijom o Hrvatskoj koja pod mus mora među 16 udara hipoteku Zlatku Daliću (ne, to je posljedica iskrenog uvažavanja), udara je i sebi:
- Nema alibija. Bosna i Hercegovina ima izvrsne, afirmirane nogometaše, priznate međunarodne asove, i logično je letvicu postaviti visoko. Ja to činim neprestano.

Želi s „Ljiljanima“ na Euro 2020. Dakako i u drugi krug kontinentalnog Kupa nacija u kojem su im se ispriječile selekcije Sjeverne Irske i Austrije. Dok je bio izbornik Azerbajdžana nije dopustio da Hrvatska iz Bakua ode s povoljnijim omjerom od 0:0, dokazujući da je slavni akter Elfa, njegov prethodnik Hans Herbert Vogts zvan Berti, u Osijeku i svojom greškom fasovao pola tuceta.
- Ja sam profesionalac, u poslu nemam emocija. Imam kad nisam izravno uključen. A to je sada...

Tko ne bi poželio takvog navijača!

  • Vlatko bi bio sretan

    14.04.2019.

    Vlatko bi bio sretan

    Ove nedjelje u Medulinu je završen četverodnevni interkontinentalni turnir reprezentacija U-15. Premijerni summit u čast predsjednika HNS-a s najdužim mandatom. Drago nam je da su pokal osvojili...

  • Kovač, Ivanković, Leko i Mamić u trci za naslov

    13.04.2019.

    Kovač, Ivanković, Leko i Mamić u trci za naslov

    Hrvatski treneri i dalje su uspješni u stranim klubovima. Trijumf u nacionalnom prvenstvu smiješi se čak četvorici, po dvojici u Europi i Aziji. Situacija je napeta, traje borba za svaki bod i gol...

  • Lopta za pola milijarde

    10.04.2019.

    Lopta za pola milijarde

    Zna se koliko su Vatreni simpatični širom globusa, no današnja izjava kineskog premijera Li Keqijanga potukla je sve rekorde. Lako je pretpostaviti da je uvaženi gost bio oduševljen kad mu je kolega...

  • U svjetskom trendu

    07.04.2019.

    U svjetskom trendu

    Danas je 7. travnja 2019. godine. Prošlo je dakle točno devet mjeseci od 7. srpnja 2018. kad je Hrvatska na SP-u u Rusiji spektakularno pobijedila Englesku 2:1 i plasirala se u senzacionalno finale...

Učitaj više

Sljedeća utakmica

Hrvatska - Wales

08.06.2019.

Arena Gradski Vrt, Osijek