Josip Brekalo: "Spreman sam biti i golman reprezentacije"

Ako podaci ne varaju, a ne bi smjeli, Josip Brekalo (20) je apsolutni rekorder po broju nastupa za hrvatske mlađe selekcije: 2 za U-14, 2 za U-15, 8 za U-16, 25 za U-17, 6 za U-18, 17 za U-19 te 8 za U-21. Ukupno 68, dočim godinama vodeći Milan Badelj ima 63. Josipova era ne prestaje budući da u lipnju slijedi EP 12 nacionalnih vrsta U-21 na stadionima Italije i San Marina tako da će brojka rasti.
- Vjerujem da u klubu neće biti nikakvih otpora, nikad ih nije ni bilo, redovito puštaju dvojicu-trojicu vršnjaka i u njemačku mladu reprezentaciju. Veselim se tom velikom izazovu.

Hrvati su dosad sudjelovali samo dvaput, 2000. u Slovačkoj i 2004. u Njemačkoj, ne prolazeći dalje od skupine, je li vrijeme za iskorak?
- Nadam se. Iako moramo na Englesku i Francusku, možda najjače kontinentalne postave u tom uzrastu, ne treba podcijeniti ni Rumunjsku. No mi definitivno imamo kvalitetu kojom smo sposobni odgovoriti, bitno je da budemo zdravi i u formi.

Hvali zajedništvo za koje je zaslužan izbornik Nenad Gračan:
- Ako su Francuzi i Englezi u prednosti zbog neke ekstra-klase, mi ćemo uzvraćati kolektivnim duhom. Svakako i vrijednošću jer dosta nas je iz inozemstva, koje ne kupuje napamet.

Letvica je visoko:
- Krajnji cilj su Olimpijske igre 2020. u Tokiju. Što znači da bismo trebali u polufinale s obzirom na to da Europa daje četvoricu.

U aktualnoj akciji najbolje državne selekcije usmjerene Azerbajdžanu i Mađarskoj u kvalifikacijama za EP iduće godine Brekalo je važna figura. Kako diše?
- Ne tužim se ni na što, dapače. Počinje novi ciklus, a srebrni sa SP-a ne smiju biti sramežljivi; neovisno o nekompletnosti, odmah moraju pokazati tko je gazda! Računam na maksimum, na svih šest bodova, ako je ikako moguće. Shvaćajući obveze krajnje ozbiljno. Zna se koliko nam je stalo do svake međunarodne završnice, dostupne jedino klasama.

U stanovitom kadrovskom vakuumu, kojeg Zlatko Dalić ne priznaje ni pod razno, s Josipom se spekulira i na desnom boku makar je specijalist na sasvim suprotnoj strani – ofenzivni lijevo?
- Kad bi šef tražio da stanem među vratnice, učinio bih to bez razmišljanja, iste sekunde: navukao rukavice pa na posao, dajući sve što mogu.

Dosad je u A-teamu bio dvaput:
- Ulazio sam protiv Španjolske i Engleske u Ligi nacija. Naravno da je ono s Furijom pred prepunim Maksimirom bilo ostvarenje svih snova, posrećilo se da praktički budem dodavač za treći, pobjedonosni pogodak, utoliko je zadovoljstvo veće. Zaista magična noć. Šteta što potom na Wembleyju nismo uzeli barem bod. Malo je falilo, umiješao se splet okolnosti, kriv je i umor. Primili smo dva jeftina gola, ali to je tako. Ne bi bilo pošteno žaliti se na 2018. godinu koja je Hrvatskoj donijela toliko uspjeha, smijemo biti prezadovoljni.

Da, sa „starima“ drugima na svijetu, mladima s EP-pozivnicom, s omladincima i kadetima koji su pregrmjeli prvo izlučno kolo za EP i baš će ovih dana na elitnim turnirima hvatati presudan vlak. S Dinamom koji je oduševljavao tako dugo.
- Što se Plavih tiče, ja sam preponosan! Djelomično tužan, ne i razočaran zbog eliminacije. Zato što se činilo da Benfica nije nepremostiva. U Zagrebu smo bili zreli za 2:0, to bi sigurno bilo dovoljno. Sudac? Znam Deniza Aytekina iz Bundeslige, zanimljiva osoba turskog porijekla…

I nogometaš i novinar pamte dotičnog Nijemca sa SP-a garnitura U-17 ujesen 2015. u Čileu, bio je četvrti u Vini del Mar kad smo remizirali s Christianom Pulisicem i Amerikancima 2:2.
- Sviđa mi se Dinamo, sve komponente njegove igre, jedna pogotovo.

Detektirao je, naime, zgodnu metodu Nenada Bjelice:
- Kad izgube loptu reakcija svih igrača je ekstremna: vraćaju je žurno, po svaku cijenu, neviđenim presingom. I vrate, a tada je protivnik najotvoreniji, najranjiviji. Baš super, za stvaranje razlike.

Ekstra talentirani Brekalo je u grad Volkswagena (savezna pokrajina Donja Saksonija) i u klub čije su boje zastupali Ivica Olić, Mario Mandžukić i Ivan Perišić otišao ljeti 2016. Cijelu 2017. proveo je na posudbi kod VfB Stuttgarta, i tu zamalo ostao:
- Bila je to odlična dionica. Sjajno sam se osjećao. Razmatrana je opcija otkupa ugovora, no nije bila financijski izvediva. A i Wofsburg je zagovarao povratak.

Danas je u Stuttgartu najbolji Josipov prijatelj Borna Sosa?
- Nije mu lako jer situacija je teška, prijeti ispadanje. Trener se oslanja na iskusnije.

Za „Vukove“ nema brige, eto ih visoko, na 6./7. mjestu?
- Želimo u Europu. Koristilo bi da Bayern ili Leipzig osvoje kup, tako da bi kvalifikacije za EL izborio i sedmoplasirani.

U dva prethonda vikenda Zeleno-bijeli su bili akteri neobičnih golijada:
- Prvo smo u Münchenu stradali 0:6, onda kod kuće sredili Fortunu Düsseldorf 5:2.

Josip je na Allianz Areni pred 70.000 gledatelja odradio svih 90 minuta, pa na Volkswagenovoj pred 25.350 na terenu boravio 67 minuta:
- Trener Bruno Labbadia preferira kompaktnu i čvrstu defenzivnu igru, u kojoj sam ja puno napredovao. Još sam mlad, izgrađujem se, stasam. Više bi mi, doduše, odgovarala napadačka taktika, ali bez pogovora uvažavam sve zahtjeve, važna je jedino momčad.

Tvrd je tamošnji nogomet, tko ga pregrmi postat će vedeta, osobito ako je nadaren kao Brekalo!
- Igrao sam na 22 od 26 ligaških utakmica. Korektno.

Prati sve naše:
- Andrej Kramarić u Hoffenheimu ruši golgeterske granice, u 2019. već je zabio sedam komada, koliko ima još jedino Robert Lewandowski. Ante Rebić najčešće blista u Eintrachtu. Drago mi je što Niko Kovač s Bayernom učvršćuje vrh, nakon ogromnih devet bodova zaostatka za Borussijom Dortmund. Nije mu se u Münchenu uvijek vjerovalo. Preokretu je kumovala i dortmundska mladost koja, eto, ne može izdržati bez podbačaja. Ne da se, gine, pati. Mora u goste Bavarcima tako da prognoziram titulu prvaka za Niku, Roberta i njihove. Strašno su se razmahali i zaredom utrpali po pola tuceta, nama pa Mainzu… Ipak su najbolji.

Je li kompliciran njemački jezik?
- Meni nije. Isprva sam odlazio na instrukcije jednom tjedno, onda odustao. Zahvaljujući druželjubivosti rado komuniciram čim je prilika, ne žalim truda i znanje se taloži. Sporazumijevao sam se nakon nekoliko tjedana. Sada njemački pričam kao engleski!

Nema šanse da će išta zaboraviti od hrvatskog:
- Često me posjećuje obitelj. Smjenjuje se s djevojkom i starim prijateljima. Izvrsno je što zbog potreba reprezentacije dodatno stižem u Zagreb, grad u kojem sam rođen i odrastao. Obnoviti sjećanja, uspomene.

Najljepša lanjska odnosi se na neposredna doček Srebrnih na Trgu bana Jelačića?
- Ne, bilo je drukčije: tu sam gledao prijenos finala.

Kakva je, zapravo, emocija biti u istoj svlačionici i istoj formaciji s Lukom Modrićem, europskim i svjetskim nogometašem 2018. godine?
- Fantastična. Nikad neću zaboraviti Lukin oproštaj 10. svibnja 2008. svršetkom susreta s Rijekom, 6:1, rastanak pa odlazak u Tottenham. Bio sam na istočnoj tribini i oduševljeno mlatarao rukama kad je i nama mahnuo na pozdrav. Tada mi je bilo 10 godina i trenirao sam u Dinamovom podmlatku, no nisam se usudio ni pomisliti da ću jednom biti njegov suigrač. Život piše romane.

Josip je ovih dana obavio jednu nužnu zadaću:
- Bratu Filipu poželio sve najljepše na elitnom kolu U-17 u Danskoj, na kojem se Hrvatska sastaje i s Engleskom i sa Švicarskom. Rođen je 2003. Lijevi branič. Moj savjet je kratak: “Radi marljivo, vjeruj u sebe i stalno idi naprijed!“

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.