Ante Pavlović: "Crkva je bila br. 1, nogomet br. 2"

U 16.15 sati na istoj lokaciji starta nadmetanja za treću poziciju, akteri su Pajde Möhlin iz Švicarske i Reprezentacija vojvođanskih Hrvata. A u isto vrijeme na igralištu NK Sesveta u Sesvetskoj dolini o petom mjestu odlučivat će Canberra (Australija) te Slavonija Bern (Švicarska). Od 24 lipnja igralo se i u Sigetu, Lučkom, Kustošiji.

Prvo izdanje dotičnog SP-a bilo je od 24. do 30. lipnja 2007. Na „Hitrec-Kacianu“ i u Kranjčevićevoj, Sigetu, Lučkom, Zaprešiću, Krapini, Samoboru, a trijumfirala je Croatia Toronto u konkurenciji Gradišćanskih Hrvata, Croata San Pedro, Zrinskog Chicago te još četri Croatije – iz Essena, Canberre, Berlina i Villefranchea.

Drugo prvenstvo datira od 26. lipnja do 1. srpnja 2011. u Dalmaciji, na dva splitska stadiona, Poljudu i Parku mladeži, u Omišu, Sinju, Dugopolju, Žrnovnici, Dugom Ratu. Sudjelovalo je osam momčadi: Croatia Toronto koja je obranila naslov, Dinamo Ottakring, Croatia Berlin, Croatia Zürich, Canberra, Dinamo Möhlin, Croatia Zagreb-Stuttgart te Croat San Pedro.

Budući da su turniri svake četvrte godine, prethodni je bio od 28. lipnja do 5. srpnja 2015. Na terenima ZNS-a i ZG-županije, u Sigetu, Lučkom, Rudešu, Sesvetama, Gorici. Participirali su naši zemljaci i njihovi prijatelj u postavama Sydney Uniteda, Croatije Villefranche, Reprezentacije vojvođanskih Hrvata, Croatije Toronto, Canberre, Croatije Stuttgart, Croatije Malmö te Pajde Möhlin iz rodnoga kraja Ivana Rakitića, ambiciozni ansambl koji se pod vodstvom njegova oca Luke zakitio slavljeničkim peharom.

Dakako da su i na smotri koja upravo finišira značajan organizacijski obol dali ljudi iz HNS-a, predsjednik posebnog Povjerenstva Pero Šarić, službeni izaslanik Stjepan Merkaš, ataše za suce Ivan Košutić. Otvorenju na objektu Hrvatskog dragovoljca nazočio je i Zvonko Milas, predstavnik Sabora RH kao glavnog pokrovitelja budući da je predsjednik Gordan Jandroković bio spriječen.

Nije uopće upitno da je ključni inicijator suradnje s nogometnim klubovima Hrvata širom kontinenta i svijeta bio poznati funkcionar, sada „doajen među veteranima“ Ante Pavlović:
- Bilo je to prije gotovo pola stoljeća. Vrlo se veselim što ću biti na završnici u Sesvetama, premda mi zdravstveno stanje nije idealno – zvonkim i samo malo usporenim glasom govori Don Ante.

Sjeća se važne uvertire:
- Izniman je bio poticaj Dinama i karizmatskog direktora Otta Hofmanna. Naime, Otto je 1971. poveo Plave na prijateljsku reviju u Toronto. Gosti su pobijedili 1:0, divno se proveli u osobito dragom društvu, no povratak nije bio ugodan – dočekale su ih silne kritike političara, jedva se sve nekako smirilo.

Razumljivo da je u tim olovnim vremenima bilo nezgodno pohoditi klub u inozemstvu koji se zove Croatia i čuvar je hrvatskog identiteta.
- Ime je najčešće bilo takvo, Croatia, makar nije nedostajalo ni drugih, uključujući zavičajna. Ti klubovi nisu osnivani samo zbog nogometa, nego im je cilj bio i promicanje interesa matične domovine, razvijanje nacionalne svijesti, suprotstavljanje asimilaciji. Učinak potpun, to prije što su nizani zapaženi sportski rezultati.

Baca paralelu:
- Ako je crkva desetljećima bila faktor okupljanja naše dijaspore, onda je nogomet pod rednim brojem 2!

Pavlović dodaje:
- Naravno da nije bilo ni lako ni jednostavno. Bremenito i financijski s obzirom na to da su dotacije primala isključivo društva s YU-predznakom, svako drugo smatralo se „opasnim“; ekspresno je etiketirano neprijateljskom emigracijom. Stoga smo bili prisiljeni pronalaziti pukotine u propisima.

Uvaženi sugovornik posve je siguran što je najveći uspjeh svih vremena bilo koje hrvatske institucije među iseljeništvom:
- Titula prvaka Američko-kanadske profesionalne lige Toronto Metros-Croatije 1976. godine! Tada joj ništa nije mogao ni prominentni Cosmos iz New Yorka, koji je suhim zlatom plaćao brazilsku zvijezdu Edsona Arantesa do Nascimenta Pelea. A famozni portugalski internacionalac Eusebio da Silva Ferreira našima je iz Bostona došao praktički besplatno, odbijajući nastavak u meksičkom Monterreyju. Zato što ih je simpatizirao, što je godinu ranije njegov rodni Mozambik zbacio vlast portugalskih kolonizatora. Kakav gospodin!

Pod hrvatskom trobojnicom u Torontu i Mississaugi od osnivanja Croatije 1956. igrali su brojni etablirani došljaci iz starog kraja: Filip Blašković, Zlatko Mesić, Ivan Lukačević, Ivica Grnja, Marijan Bradvić, Božo Bakota, Joško Gluić, Drago Vabec, Ante Ivković, Jerko Granić, Mladen Pralija, Aljoša Asanović, Ivan Žgela, Tonči Pirija… Pa Dinamovi juniori Stjepan Loparić, Damir Šutevski, Bruno Pilaš. Treniri su bili Ivan Oskar Jazbinšek, u šampionskoj povijesnoj sezoni Domagoj Kapetanović, Ivan Đalma Marković, Tonko Vukušić, Ivica Šangulin, Zlatko Haraminčić, Rudi Belin, Miroslav Buljan, Krešimir Ganjto…
- Ne zaboravimo australsku bazu, toliko Hrvata koji su nastupali i za tamošnju reprezentaciju. Pa kad je Australija na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. pobijedila Jugoslaviju tiskovine Down Under raspalile su naslov Hrvatska-Jugoslavija 1:0 zbog čak sedmorice Hrvata u svojoj formaciji.

Ponosi se Ante što je kao direktor u Dinamo doveo Eddieja Krnčevića, bitnog čimbenika u senzacionalnoj rundi 1981./1982. Želi što u Maksimiru nisu isprva prepoznali izniman talent Josipa Šimunića kojeg je preporučio dok je bio 18-godišnjak.
- Uvijek je teže bilo Hrvatima u prekooceanskim zemljama jer daljina čini svoje, ovi iz Europe ipak su dosta bliže. Međutim, nikad nikoga nismo zanemarili kamoli napustili. Svjedoči o tome i aktualno SP koje se sjajno razvija. Postajući tradicija, koja će to ostati na radost svih.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.