Na kraju tjedna

Olmo, Eduardo II

30.06.2019.

Olmo, Eduardo II
Foto: Mario Ćužić

Daniel Dani Olmo Carvajal reprizira sudbinu Eduarda Alvesa da Silve s mnogo sličnosti i ponekom različitošću, ali nazivnik je istovjetan: doći u Dinamo na razmeđi pionirskog i kadetskog staža, nogometnu abecedu usavršavati u školi „Hitrec-Kacian“, etablirati se u prvoj momčadi, pa mamiti pozornost prvorazrednih poslodavaca.

Eduardo je Brazilac rođen 1983. godine, Olmo pak Španjolac iz 1998. Dudu je ponikao u CBF Nova Kennedy, Dani iz Espanyolova podmlatka produžio u Barcelonin, prije no što je iskrsla varijanta s Maksimirom. Da Silva je uzeo hrvatsko državljanstvo i blistavo ponio dres Vatrenih, Carvajala status Hrvata često intrigira, no nema pretenzija prema "kockastom" znamenju. Alves se u Hrvatskoj oženio i postao otac, Daniel ne otkriva emotivne veze. Oba su, međutim, sjajni nogometaši-ofenzivci, igrači poteza, umjetnici po genu te suhi natjecatelji koji su među Plavima našli sve što su tražili: uzornu obuku, mir, sigurnost, razvoj, ekspanziju. Eksploziju. Eduardo je ljeti 2007. otišao u London i Arsenal za 13,5 milijuna eura, Olmo se ovih dana sprema… tko zna kamo, navodno u Leverkusen i Bayer 04. Navodi se 30 milijuna eura, kao i nemalo zanimanje stare gazdarice Barce, tako da je sve izvjesno, zapravo neizvjesno - barem do sutra, kad se taj Katalonac u službi Španjolske vrati s Europskog prvenstva reprezentacija U-21 u Italiji i San Marinu, na kojem ove nedjelje igra finale s Nijemcima.


Hrvatima mora goditi što su se dva strana dječaka nošena tko zna kakvim informacijama, slutnjama i nadama pojavila u našoj metropoli, pretpostavljajući da to nije nikakva avantura, već priča koja sugerira sretan svršetak. Dinamu svakako ide na čast što ih je prihvatio poput najdražih svojih onda kad se njihov talent samo nazirao. Što im je omogućio atmosferu doma s obiteljskom toplinom i izvrsne uvjete, ulažući te pritom naravno riskirajući. U skladu s poslovnom praksom i osvjedočenom hrvatskom srdačnošću.


Kao što je razvidno, novi zagrebački dečki vraćaju neusporedivo više nego višestruko!

Dokaz je to da i Hrvatska može biti obećana zemlja. Nesputane otvorenosti, prijateljskoga garda. Platforma za sportsko napredovanje i ljudsko stasanje. Momci su naučili hrvatski, normalno da Croatiju smatraju drugom domovinom. Lako je pretpostaviti da će joj se ponosno vraćati kadgod se ukaže prilika, pogotovo Dudu zbog spomenutih familijarnih okolnosti.  

Razumije se da Dinamovi motivi nisu bili tek altruistički. Pod br. 1, trebalo je steći takav glas da se nadareni s dalekih kota uopće zainteresiraju. Pod br. 2, moralo im se dokazati da ni teoretski nisu pogriješili. Jest era profesionalizma i granica bez rampi, što ne znači da svatko želi ići/doći svakome. Uostalom, ovakvih primjera baš i nema; u najmanju ruku na njih nismo navikli. Činjenica je da drugi klubovi zasad nisu imali takvu odrednicu, kamoli takvu sreću.

Dvojac iz ovog naslova, podnaslova i teksta snagom logike potvrđuje i vrijednost Prve HNL. Jasno je da su na njenim terenima proveli najviše vremena, prošli raznoraznim iskušenjima, izazovima i derbijima kaleći se do međunarodnog formata. Formata kojem ne manjka ekskluzivnosti na koju stanovito pravo (budimo skromni…) polažu i zagrebački Modri.

U njihovim redovima bilo je na desetine stranaca, ne manjka ih ni danas. Nešto slično Da Silvi i Olmu ostvario je Jorge Sammir Cruz Campos, još jedan Brazilac i još jedan – Hrvat. Reprezentativac. Ptica-selica koja je u Maksimirsku 128 sletjela nešto kasnije, pola godina nakon punoljetstva. I tu doživjela karijerne vrhunce. Čak i razumijevanje bossova za sitne prijestupe koje drugdje ne bi tolerirali. I to je katkad plus, Jorgeov je trajao malo manje od desetljeća. El Arabi Hillel Soudani stigao je u punoj zrelosti, s kandidaturom za alžirsku A-selekciju, također pokupio svu silu što momčadskih što personalnih naslova, trofeja, priznanja. Jedna "petoljetka" za uspomenu i dugo sjećanje. Krasna era i za njegovog brata koji je pod Sljeme tako rado svraćao, nerado ga napuštajući. I za rođaka, vlasnika mini-pečenjare u Moskvi koji je lani brzo prepoznavao slučajne namjernike purgere, navijače budućih Srebrnih, pa razvezao priču o nezaboravnim dojmovima iz Zagreba, "najljepšega grada u kojem sam bio".

Hvala svima! 

Semafor

Više na rezultati.hns.team

Naši partneri