Vedriš: "Uspjeli smo u nemogućoj misiji!"

Kao prvo, sve se to događalo paralelno s već otpočetim procesom razdruživanja Saveza. Nogomet je išao korak ispred aktualnih političkih događaja, nacionalno prvenstvo se, praktički, počelo raspadati, atmosfera je već bila naelektrizirana i, naravno, sve to skupa bilo je ogledalo događaja, koji su se, na jedan poseban način, prelamali preko nogometa, stadiona i navijača. I sad, u takvom trenutku, dolazi vijest iz Amerike da će reprezentacija SAD-a gostovati u Europi zbog promocije Svjetskog prvenstva 1994. godine. Amerikanci su došli upoznati europske momčadi i promovirati ideju da SAD želi nogomet. Mi smo, naravno, znali da Amerikanci dolaze u Europu, ali ih ni izdaleka nismo povezivali s nama. I… Jedan dan zovu me Darko Tironi i Neven Kolić i kažu da bi došli do mene, jer imaju jednu važnu vijest. Ja sam tad bio predsjednik Izvršnog vijeća Grada Zagreba i mislio sam da se radi o nekakvim akcijama vezanim uz interes Grada. Međutim, kaže mi Tironi da ima prijedlog da Hrvatska igra sa SAD-om, da su od prije u kontaktu s Ivanom Opačkom, koji ima mandat od američke strane ponuditi odigravanje te utakmice. Opačak je, naime, bio menadžer američke reprezentacije i čovjek koji je organizirao njihovu turneju po Europi. Poslije naših telefonskih razgovora poslao mi je odgovarajući dokument, koji gotovo da je bio vrijednosni papir. I sad? Što s tim dalje…?

Kad je u pitanju pravni dio, skupio sam najužu ekipu u kojoj su bili jedan od najuglednijih pravnih stručnjaka, kasnije i sudac Vrhovnog suda, doktor Stanko Hautz, pravnik s međunarodnim iskustvom Duško Grabovac i, naravno, nezamjenjivi Zorislav Srebrić. Čitali smo Statut FSJ-a, koji je u jednom od prvih članaka govorio o tome da je FSJ udruženje republičkih saveza pa u sebi, dakle, ima konfederativni element. Dakle, ne osniva Savez u Beogradu republičke saveze, već je obrnuto, republički savezi osnivali su svoju zajedničku platformu - FSJ. Jednako tako, pisalo je da postoje određeni prerogativi u kontekstu slobode zastupanja, igranja u međunarodnim relacijama… Kao što je i Ustav iz 1974. godine nudio mogućnost razdruživanja republika, po istoj je logici i Statut FSJ-a nama nudio određene mogućnosti. Postajala je još jedna bitna okolnost, 1956. godine odigrana je utakmica Hrvatska - Indonezija. Naime, reprezentaciju Indonezije vodio je Hrvat Antun Pogačnik, a poslije prijateljske utakmice s Jugoslavijom čovjeku se još neko vrijeme ostajalo kod kuće pa je predložio i odigravanje prijateljskog susreta s reprezentacijom Hrvatske. Dakle, imali smo formalno i presedanski konzumirano uporište, pojednostavljeno govoreći, imali smo presedan koji je bio pretvoren u praksu. S tim smo argumentima otišli na sjednicu Predsjedništva FSJ-a kojom je predsjedao Marko Ilešič, tadašnji predsjednik saveza Slovenije, a do njega sjedio Jovo Popović, general zadužen za sigurnost.

Čekao sam da prođe redovni dnevni red i dočekao točku pod razno. To je bio trenutak kad sam postao “trouble maker”. Kad su već svi jedva čekali odlazak na ručak, rekao sam da imam jednu obavijest. I mirno kažem: “Pozivam vas da budete naši gosti na utakmici u Zagrebu.”. Oni pitaju: “Na kojoj utakmici?”, a ja ispalim: “Hrvatska će igrati prijateljsku utakmicu protiv Amerike!”. Jovo je prvi skočio i eksplodirao: “Jel’ ti to mene zaj……”. Nastupilo je komešanje, zavladala panika… Rekao sam im da ih obavještavam i obećao kompletnu dokumentaciju poslati kad se vratimo u Zagreb. Dakle, bilo je vrlo bitno da nisam tražio suglasnost, nego sam ih obavijestio. Po povratku u Zagreb preveli smo naš Statut i poslali ga Uefi i Fifi. Iz tog se dokumenta vidjela naša osnova pa smo se mogli posvetiti organizaciji utakmice. U daljnjim formalnim akcijama prema Fifi i Uefi bitno je sudjelovao i tadašnji tajnik FSJ-a, Ante Pavlović.

Posao je organiziran u tri pravca. Kao prvo, trebalo je osigurati financijska sredstva, o čemu su brinuli Neven Kolić i Jure Klarić. Kao drugo, trebalo je pridobiti Dražana Jerkovića, koji se trebao očitovati po pitanju izborničke funkcije, a nije mu bilo jednostavno sastaviti momčad koja će braniti hrvatske boje, jer smo na raspolaganju imali samo četrnaest igrača. I kao treće, trebalo se pobrinuti za sigurnost na stadionu, što je meni bilo najbitnije, jer smo već imali negativnih iskustava u tom razdoblju. Uglavnom, predsjednik Franjo Tuđman dao nam je potpuno otvorene ruke i resurse. U početku nije vjerovao, ali kad sam mu rekao da imamo papir, shvatio je da je odigravanje utakmice itekako izgledno. Tuđman je u svakom slučaju dalekosežno shvatio da Amerika ima i plan B. Plan A je, naravno, bio da pokuša očuvati državu konfederacija i učiniti je prihvatljivijom, ali Amerikanci su računali i s pragmatičnim planom B. Nastojali su u slučaju sveopćeg raspada imati partnere na strani koja je prema njima pozitivno orijentirana. Dakle, američka druga linija politike očigledno je donijela odluku dati suglasnost za odigravanje utakmice s Hrvatskom.

Dan uoči utakmice u večernjim satima sjedili smo na Jelačić placu, bilo je puno toplije nego danas, Ban se vratio na svoju poziciju i možete misliti koliko je ljudi iz iseljeništva došlo u Zagreb. Bio je to nacionalni događaj “par excellence”. S tom emocijom otišli smo na spavanje i dočekali dan odigravanja utakmice. Utakmice koja je bila sjajna. Draža je dobro posložio momčad, Amerikanci su se trudili ostaviti što bolji dojam… Ja sam, međutim, bio fasciniran jednom činjenicom: znao sam da će svaka, iole relevantnija svjetska novinska agencija, prenijeti taj događaj. Bio sam svjestan da će netko donijeti vijest o rezultatu, netko prenijeti činjenicu da se utakmica igrala, netko izvještavati o dijelu utakmice, netko o golovima. Međutim, znao sam da će drugi dan prva sportska vijest na razini svijeta biti da su Amerikanci igrali nogometnu utakmicu u Hrvatskoj.

Taj eho je zaista bio sjajan vjetar u leđa i za razgovore s Fifom i Uefom poslije međunarodnog priznanja Hrvatske, jer smo, izašavši iz FSJ-a, ostali bez licenci. Hvala Bogu, poslije je sve išlo svojim tijekom. Sada, kada s određenim vremenskim odmakom gledam na tu povijesnu utakmicu, najveći dio posla bila je ukupna “arhitektura događaja”, jer… Trebalo je okupiti ljude, dobiti suglasnost, učiniti gledatelje sigurnima na stadionu, a utakmica kao utakmica bila je samo šlag na torti.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.